Poznati hrvatski istraživač Dragutin Lerman umro je u 54. godini, 12. lipnja 1918., iscrpljen od malarije i posljedica tropskih groznica koje je zaradio u svojim pustolovinama po Africi.
Rođen u Požegi 24. kolovoza 1863. godine. Imao je 15 godina kada je otišao pješice u Hamburg i zatim do Londona, vrativši se na kraju u Hrvatsku. Jednog dana u francuskim novinama vidio je oglas u kojem su se tražili ljudi za ekspediciju u Afriku pa se prijavio.
Godine 1882., ne navršivši ni 20 godina, krenuo je na ekspediciju pod vodstvom slavnog istraživača Henryja Mortona Stanleya. Stanley je o njemu kasnije govorio: “Hrvat je energičan, oprezan, živahnog duha…”
Lerman je svladao nekoliko domorodačkih dijalekata, pa mu je povjerena komunikacija s afričkim plemenskim poglavicama.
Kao generalni tajnik belgijske vlade za istočni Kongo (današnji DR Kongo) uspostavio je belgijsku kolonijalnu upravu. Jedan od slapova na rijeci Kwilu nazvao je Zrinski Chutes – Slapovi Zrinskih.
Lerman je hrvatskom narodnom muzeju ( sada u Etnografskom muzeju u Zagrebu) poklonio najznačajniju etnografsku zbirku izvaneuropskih naroda, a vrativši se s 33 godine pokrenuo je obnovu požeških vinograda i ostavio traga u gospodarskom i društvenom životu.
Njegov dnevnik pretvoren je u dvije knjige.
Prvu, objavljena 1891. pod nazivom Dnevnik iz Afrike, napisao je i tiskao njegov prijatelj iz Požege, Julije Kempf, kojeg je Lerman obavještavao o tijeku ekspedicije. Druga knjiga je objavljena 1894. pod nazivom Novi dnevnik iz Afrike.
Lerman je inspirirao dvojicu drugih hrvatskih istraživača Mirka i Stjepana Seljana koji su kartografirali Afriku i Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća. Umro je u Kreševu, gdje se još može vidjeti njegov spomenik.
