On nema sjenu i krv mu je plava, lijeva cipela mu je na desnoj nozi a kožuh u koji je umotan zakopčava na pogrešnoj strani. Duge i zelene brade, gospodar je šuma i zvjeri a njegovo stado podjednako čine jeleni, košute i zečevi koje u miru čuvaju vukovi i risovi.
Ime mu je Lešij i šumski je duh starih Slavena. I samo njegovo ime poznavatelju govori da je povezan sa šumama jer les na staroslavenskom znači šuma.
U Rusiji ga zovu lješi, a poznata su i imena ljesovik, lešak, lesnoj i lisun. Žena mu se zvala lešačaha, lesoviha ili lešiha. U Češkoj, Moravi, Slovačkoj i Sloveniji poznata je pojava šumskih ljudi (lesni lide, lesni mužove).
Narodi vjeruju kako je naklonjen pastirima i čuva im stoku, a istovremeno štiti i divlje životinje što ga postavlja u poziciju medijatora odnosa između domaćih i divljih životinja.
Još jedno vjerovanje kazuje kako pojam Lešij ne označava jedno već skupinu bića koja upravljajui žive u svakoj većoj šumi. Ponekad otimaju lijepe žene i odvode ih u svoje kolibe prekrivene krznom. Često tjeraju djevojke da oko njih plešu kolo.
