in

Jedina očuvana, drevna templarska crkva i dalje stoji kod Našica, promatrajući kakav je to svijet oko nje postao

Foto: Crkva Sv. Martina, selo Martin/Blaga&misterije

Sjeverno od podravske magistralne ceste, udaljena tri kilometara od središta Našica, već osam stoljeća stoji crkva Sv. Martina. Njena skladna kamena gradnja kasnoromaničke strukture s već prisutnim gotičkim detaljima dominira brežuljkom koji od susjednog središta Našica dijeli dolina Našičke rijeke.

Foto: Crkva Sv. Martina, spomenik 0 kategorije/Blaga&misterije

Sagrađena u prvoj polovici 13. stoljeća, crkva Sv. Martina jedna je od najstarijih sakralnih zdanja očuvanih u cijelosti na području Slavonije i Baranje. Pretpostavlja se da su crkvu sagradili templari koji su u ta vremena boravili na tom području. Bila je svojevrsna ispostava vitezova Templara za bankarske usluge i zamjenu konja jer se nalazi na nekadašnjoj rimskoj cesti prema Kutjevu i Požegi koja je kroz povijest ustaljeno povezivala istočnu Slavoniju sa požeškom Zlatnom dolinom.

Činjenica da je do danas jedina sačuvana templarska crkva još više podiže njezinu vrijednost te bi trebala biti uvrštena na UNESCO-vu listu zaštićene svjetske kulturne baštine. Zaštićena je kao spomenik nulte kategorije.

Foto: Nadgrobni spomenici oko crkve Sv. Martina/Blaga&misterije

O životu templara u Sv. Martinu nedvojbeno dokumentira i kameni grb toga crkvenog reda koji je ugrađen u fasadi crkve. Prema povijesnim spisima, krajem 12. stoljeća templari postižu sve veći ugled te im 1183. godine zagrebački biskup Prodan daruje posjed Sv. Martina i trgovište Našice. Ban Jula Šikloški iz obitelji Khan, prvi poznati gospodar Našica, dao je templarima na darovanom posjedu sagraditi crkvu oko 1229. godine. Vjerojatno iz želje da se dodvori moćnom redu.

Crkvu i posjed naslijedili su nakon ukinuća templarskog reda ivanovci, no i oni nestaju u burnim vremenima osmanlijskog osvajanja Slavonije. Na martinskom posjedu spominju se zadnji put 1450. godine ali se pretpostavlja da su bili i duže, čak do prvog prodora Turaka 1531. godine. Nosili su crnu vitešku odoru s bijelim križem. Nakon odlaska ivanovaca na prostoru Našica do naših dana ostaju tek franjevci koji se o crkvi brinu i danas. Crkva je temeljito obnovljena 1977., a do 1991. godine čuvala je vrijedan barokni oltar koji je uništen u granatiranju Našica i okolice iz obližnje vojarne. 2011. godine zamijenjen je krovni pokrov nad svetištem i oplata tornja s križem.

Osobito značajno otkriće pri obnovi crkve u 20. stoljeću su grafiti uklesani u kamenu ugrađenom u zid crkve. Jedan je na latinici i sadrži ime MARTIN. Drugi glasi PISA IA FRA BLAŽ… a pisan je bosančicom. Također, vrijedno otkriće je kameni templarski grb u obliku štita, pouzdano datiran u 13. stoljeće, pa se smatra najstarijim sačuvanim kamenim grbom sjeverne Hrvatske. Danas se nalazi u našičkom Franjevačkom muzeju.

Foto: Blaga&misterije

Franjevci iz crkve i samostana Sv. Antuna Padovanskog u Našicama koriste ovu staru crkvu za mise nakon sahrana te na blagdan Sv. Martina. Prvi su stanovnici Martina sahranjivani na platou oko crkve, a današnje groblje nalazi se tridesetak metara zapadno. Područje oko crkve i groblja uredno se održava.

Foto: Blaga&misterije

izvor: Tomislav Đurić, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema; Drago Majer, župa Sv. Antuna Padovanskog Našice; Ivana Rončević, Stradanje i obnova tornja franjevačke crkve sv. Antuna Padovanskog u Našicama tijekom Domovinskog rata, Povijesni kontekst Našica i franjevačkog reda

U to doba pandemije, potresa i gladi narod je okrivio vještice, izabrao suce i tako stvorio pravno čudovište

Gdje Drava sreće Dunav, stoji stari Erdut od kojeg ostade ponosna kula i legenda o djevi zazidanoj zbog noćnih vila