Osvijetljeni prostori, melodije koje su parale noć, žamor pomiješanih glasova uz pokoji gromoglasni smijeh postali su sredinom 18. stoljeća sve češći prizori u dvorcima, kurijama i gradskim palačama. Intrige, dogovori i klanovi postali su društvena stvarnost koja je stvorena pod neposrednim utjecajem novih trendova koji su u svega nekoliko desetljeća transformirali plemstvo i građanstvo ovih prostora.
Dok su u gradovima nicale prve krčme, uz ceste se gradila prva svratišta, a u krajevima pod mletačkom upravom i kockarnice. Plemstvo hrvatskih zemalja postajalo je tijekom 18. stoljeća bogatije. Na zabavu i razonodu sve se raskošnije trošilo. Kartalo se, boćalo, igralo šah, biljar i tombolu, no vrhunac društvenih događaja bili su balovi, često organizirani kao cjelovečernji događaji. Kazališna predstava nakon koje je slijedio bal iščekivali su iz tjedna u tjedan. Tako je barem, bilo u Zagrebu.
Od Turaka oslobođena Slavonija pak, nikako nije išla na ruku plemstvu jer je još uvijek bila granično područje i bilo je premalo mjesta za zabavu. Prema osvrtima putopisca Friedricha Wilhelma von Taubea, ponuda svratišta Slavoniji 18. stoljeća bila je iznimno loša pa su trgovci nerijetko odsjedali u bolje uređenim osmanskim hanovima. Jedno od poznatijih sagradio je grof Janković blizu lječilišnih kupki u Daruvaru, no, nakon nereda i ubojstva prestalo je s radom. Gosti u svratištima bili su i velikaši i plemići, trgovci, seljaci i nerijetko kriminalci. Bila su poprišta zločina, ali nerijetko i mjesta izmjena novih ideja i svjetonazora.
Slobodno vrijeme u Zagrebu
S druge strane, zapovjednici Vojne krajine slobodno su vrijeme provodili u Banskoj Hrvatskoj, točnije u Zagrebu gdje je bilo znatno zabavnije. Godine 1749. otvorena je prva kavana no njezina točna lokacija nije poznata. Pretpostavlja se kako je bila smještena negdje u Podgrađu, odnosno na području današnje Radićeve ulice. Posjetitelji kavane mogli su popiti kavu, čaj, čokoladu, pšenično mlijeko i različite uvozne rakije.
Život u Zagrebu u 18. stoljeću postao je zabavan, jer je galantnim damama koje su se doselile u Bansku Hrvatsku prateći svoje supružnike u njihovim državničkim obvezama bilo dosadno. Uzori zabavnih trendova bili su Beč i Graz, kuda je plemstvo odlazilo na školovanje, razne zabave, čak i na sanjkanje.
Naviknute na uzbudljiv društveni život, dame su počele organizirati pokladne zabave, balove pod maskama i plesne zabave općenito.
Najpoznatije među njima bila je supruga banskoga namjesnika Ljudevita Erdődyja, Marija Stubenberg te njezina »nasljednica«, supruga banskog namjesnika Adama Batthyányja – Marija Terezija Illeszházy. Zagreb je njezinim dolaskom 1753. postao poprištem raznih zabava. Zanimljivost je da je ona naplaćivala ulaznice na svoje zabave, a dobrodošli su bili svi koji su si mogli priuštiti ulaznicu, neovisno o staležu.
Balovi za građanstvo i visoko plemstvo
S druge strane, glumac i voditelj kazališne družine Ivan Weilhammer je organizirao balove za visoko plemstvo u palači Vojković gdje se danas nalazi Hrvatski povijesni muzej. Istovremeno s njegovim raskošnim balovima, ugostitelj Augustin Schnepf organizirao je krajem stoljeća poznate balove za građanstvo u gradskoj vijećnici.
Prvi Kasino
Dok se u Zagrebu plesalo po palačama i kurijama, u istočnojadranskim gradovima kao mjesta društvenog okupljanja važnu su ulogu imala kasina u kojima su se za karnevala održavali plesovi i zabave. Tako je prvi kasino s kavanom otvoren 1750. na zadarskom Gospodskom trgu. U njemu su se sastajali plemići i časnici s ciljem “slobodnog uživanja i obične rekreacije”.
Dubrovnik je bio mjesto susreta
U Dubrovniku je pak, bila popularna kavana »nekog Talijana na Pločama« u kojoj su se sastajali “besposleni gospari, pili kavu ili kupicu rozolina, kartali se i bistrili mjesne i tuđe zgode.”
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća bila je popularna i dubrovačka kavana »Caffé Grande« koja se lokalno nazivala »U Zvicera« jer su ju vodili doseljenici iz Švicarske. Slično kao i u Dubrovniku, i u Rijeci su prve bottege di caffe krajem 18. stoljeća utemeljili i vodili doseljenici iz švicarskog Graubündena.
Sredina 18. stoljeća bila je vrijeme napretka, vrijeme kada je splet okolnosti omogućio razvoj društvenog života i životnih navika koje su se pronijele sve do današnjih dana.
Svakodnevica toga doba nije se sastojala samo od bilješki o znamenitim događajima i ljudima, već u činjenici da je slobodno vrijeme na mala vrata ulazilo u živote ljudi.
