in

Kod gradnje, zvonik crkve u Topolju triput se urušio, neuspjeh graditelja narod je pripisao legendi, a majstori su na koncu od zvonika – odustali

Za princa Eugena Savojskog, koji je rijetko boravio na svome baranjskom posjedu, vezana je i monumentalna barokna crkva Sv. Petra i Pavla kod sela Topolja, blizu starog dunavskog korita. Princ ju je dao podići nakon posljednje u nizu svojih velikih pobjeda nad Turcima.

Na sjeveru hrvatskog dijela Baranje, uz Dunav i uz stare tokove Dunava te baranjsku Karašicu, nalazi se nekoliko starih župa. Najstarija crkva u Topolju spominje se u starim srednjovjekovnim spisima već 1247. godine.

Nakon turske okupacije, ponovno je obnovljena 1775. godine, a u prošlosti toj su župi pripadala i okolna sela. Godine 1785., kada je područje župe pripadalo nadvojvotkinji Kristini (Savojski), filijalna mjesta u sastavu župe Topolje bila su: Duboševica, Draž, Gajić, Udvard i Branjina. Središte župe tada je brojalo 1230, a cijela župa 1676 župljana.

Značajna građevina

Župna crkva Sv. Petra i Pavla u Topolju građena je po nalogu Eugena Savojskog 1722. godine i predstavlja osobitu arhitektonsku i kulturnu vrijednost. Po osebujnosti arhitektonskog oblikovanja ubraja se među najznačajnije barokne sakralne građevine u Hrvatskoj te je pod zaštitom Ministarstva kulture.

Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat u svom opisu crkve izdvojila je kako ima tlocrtno jedinstven prostor, koji se završava polukružno zaobljenim svetištem povišenim za stepenicu:

Izvana crkva ima pilastre i zabat mekih baroknih linija. Zvonika nema. Naknadno je uz glavno pročelje izgrađen portik. Prema zapisu na objektu, crkva je dovršena 1722. godine, a podignuta je na spomen pobjede Eugena Savojskog nad agresivnim Osmanlijama. Svijetlu dvoranu ukrašenu u unutrašnjosti pilastrima i bogato profiliranim vijencima osvjetljavaju veliki prozori.

Taj spomenik nove koncepcije u našoj sredini, koji predstavlja najkvalitetnije arhitektonsko djelo hrvatskog dijela Baranje, ima šire značenje. Ono ima sjećati na likvidaciju osvajačke politike turskog carstva uperene prema Srednjoj Europi.

Pečuški biskup, grof Sigismund Bereny posvetio je crkvu 13. rujna 1744. godine. U crkvi je bio vrlo vrijedan barokni oltar izrađen od ružičastoga baranjskog mramora, a u njoj je postavljeno ili uzidano više nadgrobnih spomenika, od kojih je najstariji datiran u 1721. godinu.

Crkva je stradala u ratnoj 1944. godini te je teško oštečena i tijekom jugosrpske agresije 1991. godine. Zadnja misa služena je 1961. godine, i od tada se u nju na molitvu dolazi samo na blagdan Petrova. Također, u crkvi se već godinama u svibnju, u organizaciji Društva prijatelja starina Ižip iz Topolja, održava smotra crkvenog pučkog pjevanja – Marijo, svibnja kraljice.

Nedostaje zvonik

Neobična po tome što nema zvonik, crkva Sv. Petra i Pavla već stoljećima potiče u narodu različite legende. Naime, njezin se zvonik prilikom gradnje triput urušio od udaraca groma pa su graditelji odustali od gradnje. Zašto je tome tako, nikome nije jasno.

Crkva se, navodno, nalazi na mjestu turskog groblja, gdje je 1687. godine Savojski potisnuo glavninu vojske Kara Mustafe, pa se sumnja kako je upravo to razlog što zvonik  s križem nije opstao.

S druge strane, mještani okolnih sela legendu o zvoniku nerado prepričavaju i danas bojeći se ni manje ni više nego vještica.

Kopun na način kako su ga pripremali u zagorskim dvorcima i kurijama budi uspomene na doba junaka, dugih noći i bezbrojnih partija taroka

Pobuna na bakarskom brodu Ivić jedini je zabilježeni slučaj pobune hrvatskih pomoraca protiv svog kapetana