Skriven u sjevernim obroncima Papuka, samo pedesetak kilometara od Virovitice, Voćin je stoljećima bio značajno povijesno mjesto, a danas je mjesto u kojem je smještena uprava parka prirode.
Također, sjedište je istoimene općine s približno 2500 stanovnika. No, povijest ovo mjesto pamti po srednjovjekovnom utvrđenom gradu od kojeg je danas sačuvan samo dio zida te nije moguće ustanoviti njegov izvorni izgled.
Tvrđava na brijegu iznad današnjeg Voćina spominje se već početkom XV. stoljeća kao vlasništvo obitelji Aba de Othyn, po kojoj je Voćin dobio ime (Athyn). Ta je obitelj došla u te krajeve zahvaljujući darovnicama Anžuvinaca, čiji su oni bili pristaše.
Plemići su Voćinski izumrli 1434. i otad je Voćin u vlasništvu Gorjanskih, da bi potom bio u vlasništvu kralja Matije Korvina. Sljedeći je vlasnik Voćina bio Matijin sin ban Ivaniš Korvin poznat po bliskim odnosima s kraljem Vladislavom Jagelovićem koji ga je čak 1495. godine na saboru u susjednoj Virovitici imenovao i banom.
Zna se da je u Voćinu kralj mjesec dana boravio s cijelom svitom. Navodno je zahvaljujući tim vezama s Češkom, u Voćinu 1500. godine sagrađena monumentalna crkva sa samostanom.
Bila je dragulj ne samo hrvatske, nego i europske gotike. U 17. st. srušio joj se strop, ali je nakon odlaska Turaka obnovljena. Nijemci su je zapalili 1944., ali je 1973. obnovljena uz pomoć Gradišćanskih Hrvata. Ponovno ju je srušila JNA 1992. godine. Njena obnova započela je 2002.
Tvrđava i posjed Voćin od 1508. u vlasništvu su obitelji Batthyani, sve do 1538. godine kada ga osvajaju Turci i pretvaraju ga u jaku vojničku postaju. Odlaskom Turaka 1687. Voćin je temeljito opustošen. Potpuno je razrušena utvrda na brežuljku, a uništen je i stari kameni franjevački samostan koji su Turci bili pretvorili u kamenolom.
Nakon što su Turci napustili Voćin, posjed dolazi u vlasništvo grofa Caraffija koji iste godine umire pa su imanje naslijedili supruga i sin Carlo Otto, a on ga je prodao Dvorskoj komori. Potom su vlasnici grofovi Esterházy i Erdödy, a potkraj 18. st. kupuje ga Ivan Nepomuk Janković.
Gospodarski procvat
Od obitelji Janković Voćin je 1896. kupio poznati veleposjednik Edmund Guttman de Gelse i njegova braća iz Velike Kaniže. Tada započinje pravi gospodarski procvat. Na Zvečevu je izgrađena tvornica stakla, a barun Guttman je izgradio i željezničku prugu koja je Voćin povezala s Čačincima. Tada je u Voćinu bio izgrađen i sanatorij za plućne bolesti.
Da je ovo naselje imalo burnu prošlost govori i podatak da su 1918. seljaci spalili jednokatni dvorac obitelji Janković. Tijekom Domovinskog rata naselje je bilo sasvim opustjelo, a sada se obnovom život u njega polako vraća. Od tvrđave je sačuvan samo dio zida koji je građen od kamena i opeke.
Kako je nekada izgledala ova tvrđava nije moguće ustanoviti jer nigdje nema njezinih nacrta. Zbog izuzetnog položaja, nije isključeno da je ovdje postojalo naselje i prije srednjeg vijeka i prvih pisanih izvora o utvrđenom gradu
