Odnos rijeke i ljudskih zajednica uz rijeku složen je, blizina rijeke utječe na sve vidove života, a ima odraz i u narodnim pričama i vjerovanjima. Tako je i uz rijeku Dravu nastala legenda o vtopleniku, biću koje vreba one koji se drznu ući u vodu.
Vtoplenik (ftoplenik, tuplenik) je nevoljna duša koju je vodeni duh Vodenjak zarobio u glineni vrč ili porculansku šalicu i odnio ga u podvodni svijet da mu bude sluga.
Vreba u podne
Sama riječ vtoplenik kajkavska je riječ za utopljenika, a samo ako njegovo tijelo nije nađeno, on postaje duh, biće u službi Vodenjaka. Kako bi se zaštitili od njega, ljudi su vjerovali kako se ne smije kupati sa zorom niti u sumrak, osobito ne kada bi crkveno zvono zvonilo u podne, a također nije se bilo pametno kupati ni na mjestima obraslima vodenim biljem. Vodenjakova zelena ruka mogla se uočiti na stranicama čamca, tada ga je trebalo lupiti veslom i što brže se udaljiti. Ovakva tragična sudbina mogla se izbjeći i bacanjem mrvice kruha ili kapi piva u rijeku.
Često se u sjevernohrvatskim selima uz rijeku brkaju pojmovi vodenjak i vtopljenik te se smatra da se radi o istom biću, no prema etnologu Vidu Balogu, kazivanja u Gotalovu pojašnjavaju njihov međuodnos. Vodenjak je gospodar tekućih voda čije su žene vile Vodenkinje, a vtopleniki sluge.
„Vodenjaki…očo ftopiti- onda je on Ftoplenik, to velijo Dravski ftoplenik- on je sluga pri vodenjaki.”
„Ako bi se čovek ftopil, a njegovo telo ne našlo, ondar je on Ftoplenik- sluga pri Vodenjaku, on mora Vodenjake služiti dok drugoga ne navabi kaj ga Vodenjak ftopi, onda mu duša more iti na drugi svet- drugač ne, tak so stari pripovedali.”
Hrvati u mađarskom Pomurju poznaju predaje o tupleniku, te kazuju;- Nejde se kopat, kaj se ne ftopiš, kaj te Tupleniki ne primo! Ili priče da je tuplenik ribaru obećao bogati ulov ako mu pokloni ono za što on ne zna- ribarovo nerođeno dijete.
U svojim istraživanjima ovog bića na području Bilogore etnolog Zvonko Lovrenčević naglašava da vtoplenik kada dođe na kopno izgleda kao maleni dječak obučen u zeleno sa šiljastom kapicom. Prema Lovrenčeviću, vtoplenik je sličan vodenjaku i smatra se gospodarom voda u Bilogori. O tome govori i jedan nesretan slučaj iz 1963. na potoku Bjelovackoj kod Bjelovara. Jedan dječak je naglavačke skočio u jedan vir, udario glavom u nešto i slomio kučmu. Prenijeli su ga još živog kući i kad se osvijestio, rekao je da je u vodi vidio nešto zeleno. Cijeli je kraj mislio da je udario u Vodenjaka koji ga je namamio na to mjesto.
