in

Preostali kameni ostaci u Rudinama još čuvaju sjećanje na sjaj i slavu drevnog samostana svetog Mihovila

Na južnoj padini Psunja, dvadesetak kilometara zapadno od Požege, nalazi se Rudina. Ruševni kameni ostaci koje danas možemo vidjeti čuvaju sjećanje na neka davna vremena.

Već prvi nalazi kamenih konzola ukrašenih raznim skulpturama, koje datiraju iz 12. stoljeća dali su povoda razmišljanju da se na Rudinama zaista skriva jedan od najvažnijih arhitektonskih kompleksa sagrađen u srednjem vijeku na području Slavonije – Rudinska opatija.

Rudina je stoljećima uništavan odvoženjem kamenih dijelova u okolna sela gdje se kamen koristio kao građevni materijal. Razgradnja je bila posebno intenzivna tijekom 19. i 20. stoljeća kad se materijalom s Rudine podižu crkve i čitava naselja.

Prva istraživanja

Konzervator i muzeolog Gjuro Szabo poduzima početkom 20 stoljeća prva istraživanja Rudine, a na njenu važnost upozoravao je i književnik i povjesničar Julije Kempf koji je bio gradonačelnik Požege, a potom prvi kustos gradskog muzeja u Požegi.

Pronađene su rimske opeke, antički nadgrobni spomenik, te dvadeset tisuća komada kovanog novca od kojih je većina iz 4. st. Na većini kamenih skulptura koje su pronađene nalaze se prikazi ljudskih lica, a na nekima se pojavljuju i cijeli ljudski likovi.

To je najveća skupina romaničkih skulptura u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Reljef glave s bradom iz Rudina (12./13. stoljeće)

Na mjestu prapovijesnog naselja podignut je ključni spomenik romanike. Radi se o benediktinskom samostanu svetog Mihovila.

Samostan se u pisanim dokumentima spominje 1210. godine u donaciji obližnje zemlje templarima, a napušten je 1537. godine pred najezdom Turaka.

Foto: Temelji romaničke crkvice Sv. Mihaela u Rudinama iz 12.stoljeća

Djelovanjem Đure Szabe i Julija Kemfa 1906., prve skulpture s Rudine ulaze u muzejske zbirke. Zaglavni kamen s križem stigao je u današnji Gradski muzej u Požegi, a jedna od glava u Arheološki muzej u Zagrebu.

Da su rudinska lica ne samo povijesni već i vrijedan likovni fenomen, upozorio je slikar, povjesničar umjetnosti i književnik Matko Peić 1957., a 1962. godine Anđela Horvat u potpunosti uvodi Rudinu, graditeljstvo i skulpturu, u hrvatsku povijest umjetnosti kao ključni spomenik romanike u Slavoniji.

Pronađen samostanski kompleks

Istraživanjem koje je 1980. godine pokrenula Dubravka Sokač-Štimac iz Gradskog muzeja u Požegi, pronađena je manja romanička crkva. U nastavku istraživanja provedenih 1986.-1989. otkrivena je romanička samostanska trobrodna crkva s tri polukružne apside, sakristijom i zvonikom te cijeli samostanski kompleks.

Pronađeno je i mnogo grobova unutar crkve-njih 35 koji datiraju između 13. i 15. stoljeća, a posebno je vrijedan nalaz jedne zidane grobnice na dubini od 2,5 metara u kojoj je bio pokopan muškarac.

Iznad glave pokojnika nalazila se ploča na čijoj je unutrašnjoj strani bio crtež ribe. Grob je vjerojatno iz 3. stoljeća i ukazuje na pojavu ranog kršćanstva u tom kraju.

Foto: Jedan od grobova pronađenih u samostanskoj crkvi u Rudinama (13. do 15. stoljeće)

Pri iskopavanju pronađeni su i mnogi ulomci rimske i ranohrvatske keramike te jedan vrlo dobro sačuvan zlatnik kralja Sigismunda iz 14. stoljeća. Zanimljivo je istaknuti da je pronađen i jedan kameni ulomak s uklesanim slovom “Č” na bosančici.

Institut za arheologiju proveo je tijekom 2002. i 2003. kratka revizijska istraživanja u trajanju od nekoliko dana. Istraživanja su bila usredotočena na raščišćivanje situacije i dokumentiranje postojećeg stanja na površini zapadnog pročelja samostanske crkve. 2003. godine otkriveno je šest grobova, od kojih posebno treba istaknuti grob 59 u čijoj zapuni je pronađena olovna papinska bula.

Iako su provedena opsežna istraživanja samostanskog kompleksa ona, nažalost, nisu u potpunosti objavljena te je Rudina još uvijek svjetski poznata samo po nalazima Rudinskih glava.

izvor: Đurić, Feletar- Stari gradovi, dvorci i crkve; Vladimir P. Goss- Rudina sva lica; web-Institut za arheologiju; Uliks Šimoković – časopis Nova Akropola

Na vrijeme kad je i Drakula bio samo kapetan Crne vojske dobrog kralja Korvina još podsjeća izreka “Pokle dobri kralj Matijaš spi, nikakve pravice ni!”

Doba haranja drumskih razbojnika pronalazimo samo u fusnotama koje govore o otmicama kraljica, ubojstvima i pljačkama