Aktivni su u skupinama i kreću se uglavnom noću, uništavaju usjeve, zbog njih se razbolijeva stoka i upravo su oni razlog zašto na nekim raskrižjima postoje male kapelice – kako bi se spriječilo njihovo okupljanje.
Zovu ih štrigama i štrigunima. Oni žive među običnim pukom i žive naizgled običnim životom. Do sada je prikupljeno dosta zapisa o mitovima vezanim za ova bića, a terenska su istraživanja pokazala da na području Istre i Kvarnera, pogotovo u malim selima, stariji ljudi vjeruju u njihovo postojanje. Kad i ne vjeruju, sjećaju se priča o njima koje su im pričali preci.
Bića mraka
Kako bi se odredilo čime se oni točno bave i tko su, odgovor treba potražiti u riječi strigoi koja je romanskog podrijetla i znači vještica. Comprnica je pak, izvedenica od njemačke riječi zaubern (čarati).
No, uspostavljanje odnosa jednakosti između riječi štriga i vještica nije sasvim moguće jer riječ vještica implicira na vještinu, znanje koje se učenjem stječe, dok se kod štriga radi o nasljednoj karakteristici. Kod štriguna se zamjećuju i elementi šamanizma.
Oni mogu kontrolirati svoju dušu tako da se ona u snu pojavljuje kao miš, muha, kukac ili crni pas, s time da svoje moći nikada ne rabi za dobrobit drugih, poput šamana.
Narodna predaja štrige i štrigune opisuje kao bića koja će uglavnom napadati svoje suseljane koji su im se na neki način zamjerili. Uglavnom se udružuju s drugim štrigunima i kreću u noćne pohode, gdje obično dolazi do devastacije usjeva koje su marljivi seljani obrađivali i do pomora ili raznih drugih nesreća koje stoka doživljava.
Brutalna nedjela
Često se okupljaju na seoskim raskrižjima, što s ovog stajališta opravdava pojavu raznih križeva i drugih kipova svetaca postavljanih po takvim mjestima. Ponekad se bore i međusobno, iako je njihovo loše djelovanje usmjereno uglavnom na obične ljude bez magijskih moći.
Kada se opet osvrne na nedjela koja štruguni mogu prouzročiti brutalnost ide toliko u krajnost, da predaje prenose činjenicu da jedu svoju djecu – majke ih moraju skrivati.
No ljudi se mogu i obraniti od njih, a jedan od načina obrane je neugodan miris; smrad. Tjera ih miris spaljivanja starih cipela, a čak se govori i o dječjem izmetu.
Štriguna se prepoznavalo po rođenju u ‘’crnome mjehuru’’ (krvavoj košuljici), koji se potom zašije pod pazuh te im daje moć, ili po malom repiću. Njihovo postojanje u narodu imalo je svojstvenu društvenu ulogu koja je služila uspostavljanju reda i afirmaciji pozitivnih osobina kod ljudi.
Jedini način da ga se oslobodi takve sudbine je da se unište takvi znakovi, ili da se dijete primakne prozoru i javno se obznani povikom da se rodio štrigun.
Noćni sukobi
Krsnici se, za razliku od štriguna, rađaju u bijeloj košuljici ili kapici (ostacima placente) te se bore protiv potonjih i njihovi su zakleti neprijatelji. Važnost štriguna u pučkome životu Istre autori potkrepljuju primjerom Miroslava Bertoše iz njegove knjige Istra između zbilje i fikcije.
O bitkama koje u noćnim satima vode Krsnici i Štriguni bit će riječi u nekom od sljedećih članaka.
