in

Zmajevi su tamo poseban pojam, zovu ih Pozojima i neki od njih lete, neki su zmije a neki se skrivaju iza starih gradova

Foto: Sveti Đorđe ubija zmaja/Paolo Uccello 1456.

Od Čakovca, preko Varaždina do Svetog Jurja na Bregu i Lobora, svako mjesto Međimurja i okolice ima svoju inačicu legende o moćnom zmaju koji živi u špilji i gospodari tim krajem.

Prema brojnim legendama Pozoj je zmaj ili krilata zmija koja gospodari najmanjom hrvatskom županijom. Prema riječima etnologa Vitomira Belaja za Međimurje bi se skoro moglo reći da leži na pozojima jer obiluje prirodnim uvjetima za njegovo stanište.

Izaziva sušu, potrese i rat

Pozoj mijenja svoj fizički oblik u krilatu ribu, crnog pijetla, šestokrilog konja, pa i vraga. Izaziva sušu, potres i rat. Prema akademiku Radislavu Katičiću, pozoj je etimološki svehrvatska riječ koja se pojavljuje od Dubrovnika do Međimurja, a zapravo znači proždrljivac jer dolazi od pozinuti što znači proždrijeti.

Ovu neman spominje i samoborski pisac Milan Lang te kaže da pozoj nastaje tako da se nosi jaje kokota starog trinaest (neki kažu i devet) godina pod pazuhom trinaest (ili devet) godina.

Priča se da je prebivao u Pušini (Puhovoj dragi) ispod Giznika, kamo se preselio nakon što je prebivao kod franjevačkog samostana. Otamo je otišao jer je nestalo jezero u kojem je boravio. Vjeruje se da u samostanskoj crkvi ne smiju zvoniti na oblake inače bi došao pozoj i sve porušio. Također se priča da je na samostanskom dvorištu viđena zvijer na koju su pucali, ali se svako tane od nje odbijalo.

Podzemni zmaj Loborski

U Loboru se vjerovalo da je pozoj velika zvijer s krilima koja uvijek leži pod zemljom. Glava mu je pod jednim brijegom, a rep pod drugim. Van ga može izvesti samo “crni čarobnjak” i to riječima: “Je li boš kumril ali scal?” (“Budeš li se obukao ili se pomokrio? ). Ako kaže da će kumriti (oblačiti se) tada će, kad izađe, zemlja dobro roditi. Ako kaže da će scal (pomokriti se) bit će velika poplava. Nakon što ga crni čarobnjak izvede van, pozoj izmiješa sve vjetrove i leti po zraku. Priča se da ga je zaklao Sv.Juraj kada je htio pojesti jednu djevojku.

Foto: Fašnik u Čakovcu/mnovine.hr

Ovo vjerovanje se bilježi i u Varaždinu. Ljerka Albus, muzejska savjetnica na Etnografskom odjelu, piše da je zmaj (pazaj) prema legendi boravio u podzemnoj spilji koja se proteže od Lepoglave (gdje mu je rep) do crkve sv. Jurja u Lepoglavskoj Purgi (gdje mu se nalazi glava). Vjerovalo se i da zmaj živi u brdu Žirinov u blizini rijeke Bednje, te u spiljama brda Želimor. Ako ga bi ga se uznemiravalo, rigao bi vatru.

Zeleni pozoj iznad starog grada

Za Čakovec se vezuje predaja o zelenom pozoju čija se glava nalazi ispod Starog grada Čakovec, a rep ispod crkve sv. Nikole; neki kažu da je i obrnuto. Od pozoja može osloboditi jedino Đak grabancijaš (preškolovani učen i pismen đak- čarobnjak koji štapom tjera i smiruje zmaja). Uznemiriti zmaja ispod Starog grada je opasno, može doći do potresa i nepogoda.

U Svetom Jurju na Bregu postoji pak legenda o črnom pozoju, kojeg je ubio Sveti Juraj na bijelom konju. Stari naziv Svetog Jurja glasio je Sveti Juraj nad ili med Vodami. Taj naziv nedvojbeno upućuje na povlašteni visoki položaj mjesta i crkve s kojeg puca pogled na cijelo Međimurje i dravsko-mursku nizinu.

Foto: Sveti Juraj ubija zmaja (slika Paola Uccella)

Sigurno je da ova legenda krije u sebi i pretkršćansko vjerovanje, naime, bijeli konj Svetog Jurja asocira na bijelog konja starohrvatskog boga svjetlosti Svanimira ili Svevida. Slikar Ivan Ranger na freski u svetištu kapele sv. Jurja, prikazuje sv. Jurja, simbol Dobra, kako bdije nad čitavim krajem, a zmaj, simbol Zla, mu je pod nogama.

U Donjoj Dubravi postoji legenda o Vražjoj jami koja se nalazi blizu Mure, u kojoj obitava vrag ili po starinski pozoj. Uz ušće triju rijeka, Mure, Drave i Trnave koja se nalaze iza Donje Dubrave vezano je nekoliko legendi vezanih za pozoja, čudna bića i starih podzemnih bogova. Pripovijeda se da tu žive i kače s devet repova i više glava, koje se u bajkama pretvaraju u kraljeviće ako im se ispune želje.

 

Poljički soparnik bio je sirotinjska hrana koja se jela za snagu i izdržljivost, čuvali su ga u koži od svinjskog mjehura

Od predjela do deserta na Horvatzki način: prehrambene navike plemstva ovih prostora sredinom 19. stoljeća