U šestom i sedmom stoljeću na prostorima današnje Hrvatske i ovog dijela Europe vladali su Avari, ili Obri, kako su ih pak, nazivali Slaveni. Gospodarili su cijelom tadašnjom rimskom provincijom Dalmacijom koja se protezala od Jadrana do Save.
U Panonskoj nizini bilo je središte njihove države, takozvanog Kaganata. Bilo je to i vrijeme stalnih borbi Avara protiv Bizanta i Bugara koje su svoj vrhunac dosegle 630. godine. Oko te godine došlo je do borbi za kagansko prijestolje između Avara i Bugara.
To su iskoristili nadolazeći Hrvati te su između 630. i 632. godine više puta pokušavali prijeći Dunav. To im je i uspjelo 632. godine kada su hametice porazili Avare o čemu govori legenda koju je zabilježio Tomislav Đurić. Ta je pobjeda označila konačan dolazak i ostanak Hrvata na ovom tlu “od stoljeća sedmog” do danas.
Legendarna bitka
Velika hrvatska sila pokrenula se sa sjevera put Dunava. Predvodilo je pleme časnog Dizdimira s petoricom braće – petero sokolova i dvije seke golubice. Prekrili su klance jadikovce, prešli ispod Karpata i otisnuše se Panonijom ravnom te dopadoše na tihi Dunav. Na čelu vojske Hrvata jaše vojvoda Kluk.
O bedru mu ljuta zmija sijeva okovana zlatom. U ruci mu je teška topuzina malo više od trideset oka. Dugački brkovi pali su mu po prsima i kroz njih prosijevaju munje. Uz njega je jahao mrka junačina brat Lovel s vitkim poput jele bratom Kosencem, a odmah do njih i mladi vojvoda sokolovo oko – Muhlo.
Juriš junaka
A uz bok ove divne vojske jašio je sa svojom pratnjom vojvoda Hrvat. Vojsku su pratile i dvije golubice, sestre Tuga i Buga. Došavši na obalu Dunava, silna vojska Hrvata zastade ovdje da se odmori. Zapališe vatre, pomoliše se svojim bogovima, nadasve velikom Perunu.
Kada prenoćiše, ugledaše drugo jutro na širokom polju silnu vojsku Obra. Sve Avar do Avara. Hrvatski vojvode odmah skočiše na noge i razvrstaše uz zvuk bojnih trubalja svoju vojsku. Kluk i Lovel prvi su krenuli i poveli konjicu kojom su zapovijedali prema avarskim linijama. Za njima su krenuli i ostali hrabri junaci a za svakim od njih, odredi ratnika.
Unatoč nastojanju vojvode Kagana, avarske čete su se smele i nisu mogle držati bojni poredak. Kada je na njih navalio Hrvat s dva Mogorovića i tisućama ratnika, avarske bojne linije počele su se urušavati i bježati zajedno sa posramljenim Kaganom.
Bježali su Avari sve do kršnog Velebita ne bi li u njegovim klancima dočekali Hrvate i tako im spriječili prolaz k Jadranu. Vidjevši Hrvati pred kakvom su novom preprekom što je činiše avarska vojska štićena kršnim Velebitom, pozvaše u pomoć svog boga Peruna, pa se baciše na Obre. Sijevale su sablje s obje strane. Udaraju Hrvati, ali se daju se ni Avari.
Tada Perun s nebesa pomogne svojim Hrvatima poslavši im u pomoć munje i gromove. Zaplašeni, Avaripobjegoše, a vijest o pobjedi Hrvata proširi se cijelom ovim dijelom svijeta – od latinskog Rima do Carigrada na istoku, koji prihvati Hrvate za svoje saveznike i prijatelje.
Velik dio pobjeđenih Avara ostao je na ovim područjima te se vremenom asimilirao s Hrvatima.
