fbpx
Crekvina možda nikad nije bila sagrađena do kraja, niti je poznato tko ju je gradio, no znamo da je trebala biti najveća crkva na ovoj strani Jadrana
Foto: kastav-crkva.org
Ritam vremena

Crekvina možda nikad nije bila sagrađena do kraja, niti je poznato tko ju je gradio, no znamo da je trebala biti najveća crkva na ovoj strani Jadrana

12.05.2018. Ured za blaga i misterije

Veličanstvena građevina u samom srcu Kastva i danas je, unatoč stoljećima koja su prošla, obavijena velom tajne. Brojna pitanja i dalje su bez odgovora. Tko je i kada izgradio najveću crkvenu građevinu na ovoj strani Jadrana? Je li je ikada završena? Kada je i zašto srušena?

Ostaci kastavske Crekvine, kako ju nazivaju u puku i u stručnoj literaturi, izazivaju stalne prijepore, jer je još uvijek nejasno kad je crkva podignuta, odnosno kada je srušena.

Jedna od teorija govori da je Crekvina sagrađena u 17. stoljeću kada su isusovci došli u Rijeku na mjestu nekadašnje crkve Marijina Uznesenja, uništene razornim potresima 1750. i 1754. godine.

Legenda glasi kako su svi Kastavci morali pomagati pri gradnji bez ikakve naknade, pa tako i siromašna udovica s četvero male djece. Kad je na nju došao red da iz zaljeva Preluk (pokraj Opatije) na leđima nosi morski pijesak za gradnju, zamolila je jezuita (isusovca) koji je vodio radove da ju oslobodi obaveze kako bi mogla otići raditi kao sluškinja u neku obitelj da zaradi komad kruha za svoju gladnu djecu.

Umjesto da joj to dopusti, redovnik ju je potjerao na posao udarivši ju tri puta korbačem. Ponižena i uvrijeđena Kastavka proklela je gradnju crkve “Zala sreća zela i crekav! Bog ju šentaj, da bi se lih zrušila za sen fundamentom!”.

Prema legendi, jezuiti su tri puta pokušali dovršiti crkvu, ali se ona uvijek rušila.

Do danas se ne zna zašto se rušila i je li ikada uopće bila dovršena.

Ova priča o Crekvini zapisana je u knjizi Ive Jardasa: Kastavština koju prenosimo u cijelosti:

“Grad je va staro vreme imel dve crekvi. Za gospošćinu j’ bila crekav sv. Trojice pred kaštelon, a lih gore na brh brega j’ lepa crekav sv. Jelena, ka j’ za su plovaniju.

Kad su reški ježovitari gospodari va Grade, namisleli su biti storit veliku crekav, kakove ni bilo ni v Reke. Tu Crekav sv. Marije delali su ljudi na tlaku.

Svet je kjel i proklinjal. Po celi dnevni morali su hmeti kamene kopat, na čivurah ga nosit i davat ruki zidarom. Morski mel su nosili va vrećah vaje s Preluki. Jena brižna dovica da j’ prnesla oprtišće vrećicu mela i od slabini da j’ pala. Prosila j’ ježovitara, ki j’ bil neki pruto pul dela, da njoj otpusti tlaku.

Povedala mu j’, da su njoj doma sama četvora deca. Kuće nima nohtića krha ni zalogaja palenti, da bi deca podala. Morala b proć križen sveta neč iskat za decu. Ježovitar ju ni otel škapulat tlaki, leh je revicu s korbačem prezičič i sopet ju gonil po mel za Preluk.

Crekav j’ već bila pokrivena. Dovica da se j’ prijela za jenu kolonu, v ajer ju pogjedala i onako od srca zakjela: “Zala sreća zela i crekav! Bog ju šentaj, da bi se lih zrušila za sen fundamentom! Jušto on hip, da su anjeli na nebe finili molit, pak su rekli: “Amen! Zajeno, kuliko bi z okon trenul, da j’ nastal jedan štropot i crekav je bila sa va jenoj grobje.

Dovica j’ ustala pul kolonu onako va cidante sa osvećena. Lego ni vlas da njoj ni pal z glavi. Ni zidari, ni težaki nisu bili dezgrajcani. Ježovitari, ki su na ten dele mučili judi, da su si ustali pod kamenen. Ježovitari, ki su na ten dele mučili judi, da su si ostali pod kamenon. Kad je dovica malo ja ješer prišla, tot njoj je puna vrećica lepega belog kruha. Ontrat je rekla: “Hvala, budi bogu. “Zela j’ vrečicu s kruhom i šla j’ doma.

Ova gospošćina va Grade da j’ govorila: “Joh nan zgubili smo najbojega predikača patra Anzelma “Hmezi smo, ke vražje škodi, da bimo lih zgubili si ježovitari.”

Tak se j’ crekav zrušila i već nikad ni zazidana, lego j’ ustala merina, koj deju Crekvina. Gornji zid i gornjo čelo još i danas trdo stoje. Skroz to čelo probijena j’ cesta za va komunjsku šumu Lozo.”

Crekvina- prostor za približno 4.000 vjernika

Ostaci crkve sv. Marije, odnosno Crekvina, bili su sa svojih 1.500 četvornih metara, što je prostor za približno 4.000 vjernika, (pre)golema građevina za područje nastanjeno sa 7.000 žitelja u kojem su, pored nje, postojale brojne crkve i kapele.

Prema podacima Kastavskog dekanata Župe Sv. Jelene Križarice, na području Crekvine postojala je crkva koja se spominje 6. ožujka 1634. godine u oporuci popa Mate Drnjevića, a potvrdu o njezinom postojanju daje i riječki isusovački Kolegij 17. ožujka 1641. godine prilikom kupoprodaje pekarnice i jedne kuće u blizini te crkve.

Crkva Blažene Djevice Marije unutar zidina, kojom su upravljali bratimi Bratovštine Presvete Bogorodice, imala je krajem 1658. godine tri oltara. Glavni žrtvenik je opisan kao “lijep, ali nagriđen vlagom” s kipovima Blažene Djevice i anđela.

Oltar sv. Nikole bio je pozlaćen, a za Oltar sv. Ivana evanđelista se navodi da ima malo dobara kojima upravljaju bratimi iste Gospine bratovštine. Ista ta tri oltara spominju se i 6. lipnja 1667. godine u izvješću kastavskog kapetana Askanija Jakomina caru Leopoldu I., u zapisniku kanonske vizitacije 23. svibnja 1688. godine i prilikom posjete pulskoga biskupa Giuseppa Marija Bottarija u lipnju 1701. godine.

Strop nad Oltarom sv. Ivana Krstitelja bio je 1701. godine oštećen te je prijetila opasnost da ne bi za vrijeme mise s tog oltara pao kakav otpadak. U zapisniku vizitacije riječkog Arhiđakonata od 27. svibnja 1742. navodi se kako su nabavljene daske za popravak stropa crkve.

Godine 1750. šire riječko područje, uključujuči i Kastav, pogodila je serija snažnih zemljotresa. Kastavski Kaptol zaključio je 1. svibnja 1768. da će zakladne mise biti služene i u crkvi sv. Marije. Pulski biskup Andrija Balbi je na traženje Kastavaca 19. srpnja 1769. godine dopustio da se sruši crkva sv. Marije te da se izgradi nova i prostranija od zborne crkve sv. Jelene.

Također, biskup je ovlastio riječkog arhiđakona Svilokosa da za novu crkvu sv. Marije blagoslovi i poloči temeljni kamen.

Kada je uistinu počela njezina gradnja i što je dovelo do njezinog rušenja, ostaje zagonetka.

Nova Crekvina 2018.

Projekt “Stavljanje lokaliteta Crekvina u funkciju turizma” započeo je 2015. godine , a prva faza završena je u prosincu 2016. Izvršena je konsolidacija i konzervacija postojeće konstrukcije, kao i građevinsko obrtnički radovi na uređenju istočne sakristije, čime je Crekvina dobila nove sadržaje- garderobe, sanitarne čvorove i skladišni prostor. Radove je sufinanciralo Ministarstvo turizma iz Fonda za razvoj turizma s iznosom od milijun kuna.

Druga faza obuhvaća konsolidaciju i konzervaciju zapadnog zida, izgradnju zapadne sakristije, pozornice, popločenje trga te rasvjetu i opremanje Crekvine.

Nastavak uređenja Crekvine trebao bi se financirati sredstvima koja su osigurana za Urbanu aglomeraciju Rijeka. Za završetak projekta potrebno je oko 5 milijuna kuna, a Crekvina bi trebala biti završena 2018. godine.