fbpx
Daleko od doma, na drugom kraju svijeta, neprežaljeni, sanjani, spavaju u dubini, ti pomorci nestalog “Dunava” koji te noći nisu pobjedili more
Ured za Blaga i misterije
Priče i pustolovine

Daleko od doma, na drugom kraju svijeta, neprežaljeni, sanjani, spavaju u dubini, ti pomorci nestalog “Dunava” koji te noći nisu pobjedili more

28.05.2018. Ured za blaga i misterije

Od Pule do Dubrovnika, obitelji su tih blagdanskih dana čekale vijesti o svojim najdražima, članovima obitelji koji su plovili drugim stranama svijeta. Tako je bilo i sa obiteljima “Dunava”, ponosa Jugolinije i prvog broda za prijevoz rasutog tereta kojim je kompanija upravljala.

Pomorci Dunava nisu se javili, nisu se nikad vratili, nego nestali tamo negdje na drugoj strani svijeta, bila je to najveća nesreća hrvatskog brodarstva nakon Drugog svjetskog rata.

Silni Dunav bio je namijenjen na prijevoz suhih tereta, dugačak 179 i širok 22,90 metara, imao je 32 člana posade. Sagrađen 1973. godine. Dunav je službeno proglašen nestalim 15. siječnja 1981. godine. Izgubljen na Pacifiku sa cijelom posadom.

Vođeni iskusnim kapetanom Srećkom Vukošem iz Rijeke, ispovili su iz Los Angelesa s tovarom od 12 000 tona čeličnih proizvoda i 11 tisuća tona papira u balama, te manjim količinama drugog tereta do popune svoje nosivosti.

U kineskoj luci Tsingao očekivali su ih prvih dana 1981. godine gdje nikad nisu stigli. Dani su postali tjedni i brod je proglašen nestalim uz more otvorenih pitanja sa jednim koje je bilo u žarištu interesa. Što se dogodilo s Dunavom?

To je pitanje ponavljano na tisuće puta. Pitale su ga obitelji pomorca, vlasnik broda, osiguravatelji, novinari. Svi koji su imali interes. Pitali su i građani, kako je moguće da takav brod nestane?

Bezbroj pitanja

Jedino što je bilo poznato jest kako je posljednju plovidbu Dunava prva dva tjedna pratilo mirno vrijeme, no onda se na kursu Dunava pojavila oluja sa golemim valovima i orkanskim vjetrom. Nakon toga je brodaru stigla poruka sa “Dunava” poslana 28. prosinca u 7:30 sati.

“Zbog oštećenja nastalih u nevremenu, brod mora skrnuti s kursa i prosljediti u Yokohamu. U prvu štivu i rezervar za balast prodrilo je more”. Već na novom kursu prema luki spasa, nestao je zauvijek.

Prema izvještajima Loyds lista o vremenskim uvjetima na tom području u vrijeme brodoloma, u ustoj oluji havariju je doživjelo još 11 brodova koji su plovili pod zastavama iz cijelog svijeta, Za Dunavom je počela bjesomučna potraga odmah nakon što je primljena poruka o oštećenjima.

Podignuti su zrakoplovi, patrolni čamci i obalna straža, brodovi, domaći i strani, kao što je to običaj na moru među ljudima, pritekli su u pomoć jedni drugima, pronađene su posade nekih drugih potonulih brdova poput liberijskog broda “Golden price” i japanskog tankera “Onomici Maru” koji se pod jakim naletima valova od 15 metara prepolovio. No, Dunavu nije bilo ni traga.

Petog dana potrage, Jugolinija je održala tiskovnu konferenciju u kojoj je izvjestila javnost o nestanku”Dunava” s kojim je veza održavana do zadnjeg trentuka. Javljen je i kako će brod Jadranske plovidbe iz Splita “Moše Pijade” smjesta krenuti prema mjestu s kojeg se Dunav zadnji put javio i započeti potragu.

Vrijeme je prolazilo i tračak nade ulila je vijest o povratku broda liberijskog broda “Binses” koji je uplovio u luku nakon 13 dana. Dunav se nije javljao tek deset dana!

Tada se javio i “Moše Pijade” s porukom koja nije davala nadu, unatoč motrenjima i kalkulacijama koje su govorile da bi “Dunav” bez pogona morske struje mogle odnijeti i 200 milja istočno. 12 dana kasnije, opet se javio “Moše Pijade”- “nastavljamo cik-cak vožnju po mogućem kursu plutanja Dunava, no bez uspjeha”.

Dva tjedna nakon nestanka Jugolinija je morala prihvatiti činjenicu da za posadu Dunava više nema nade. Među njima, bili su i oni s kojima se sudbina okrutno poigrala. Tako je mladi mornar Branko Obrić preživio Iransko – Irački rat na blokiranom brodu “Uljanik”, sve da bi nestao zajedno s Dunavom. Bio je tamo i mehaničar Nenad Martin kojem se pet dana prije nestanka rodio sin.

Smatra se kako je Dunav bio žrtva nevremena i kako je potonuo nakon što ga je prelomio val. Sve se dogodilo dosta brzo i val koji se srušio na palubu brod je slomio i povukao u dubinu. Sve se, smatra se, dogodilo dosta brzo. Toliko brzo da Dunav nije poslao ni S.O.S. poziv u pomoć.

Dunav također, zbog štednje nije koristio servis kojem je funkcija bila rano uzbunjivanje brodova na moguće uragane i velike oluje kako bi oni mogli izbjeći.

Razlozi brodoloma

Brodovi za prijevoz rasutog tereta inače su dosta stabilni, no do problema može doći ako voda iz nekog razloga prodre u skladišta. Prema zadnjoj poruci, upravo se to dogodilo i “Dunavu” koji je nosio teret velike težine ali malene zapremnine pa su se skladišta napunila vodom do razine kada je brod počeo gubiti stabilnost.

Barbe su kasnije govorile kako je kapetan napravio grešku time što je slušao pravila i krenuo prema najbližoj luci kao što nalažu pomorska pravila, Yokohami što je značio da je išao izravno u vjetar i valove sa oštećenim brodom. Kasnije su stručnjaci tvrdili kako je kapetan trebao ići u drugm smjeru prema tri puta udaljenijim amaričkim vojnim bazama, no brod bi tada nosili more i vjetar pa bi se brže kretao.

Bilo kako bilo, na koncu je danas Dunav skoro pa zaboravljen, jedna crtica u povijesti o gubitku broda za kojim je plakala cijela obala Jadrana. Spominjali su ga tijekom godina sve rijeđe, sve dok nije ostao samo u uspomeni onih koji su na njemu izgubili svoje drage, svoje muževe i voljene. Njima je čakavski pjesnik i književnik posvetio pjesmu i tako im osigurao još jednu uspomenu.

Sanjam te

Tamo daleko

posred pučine plave

u modrilu studenu

gdje suza nema

ni truda

gdje brid ne bridi

nit bol ne ridi

nit žalost žaluje

nit radost raduje

nit sumrak rudi, nit sviće dan,

vječan si usnio 

san. 

Počivaj željeni moj

Sanjam te, 

dragane

oko i modro, 

golube, sokole, junače, 

sanjam te nježno i milo. 

Kako te biće moje željelo

Tako te srdašce snilo

Zanavjek