in

U mitskoj zemlji sedam rijeka iza mora, Rusalke su mamile ljude, imela štitila od vukodlaka a vodeni duhovi razvrstavali su ribu

Foto: rbth.com

O Slavenima, njihovim drevnim običajima i mitologiji ne zna se previše. No zbog jake usmene predaje, pjesama, bajki, i običaja koji su se, često pod kršćanskim ruhom, prenosili sve do sredine 20. stoljeća, danas ipak znamo ponešto o njihovom svijetu.

Čitavo područje koje naseljavaju Slaveni prepuno je gustih šuma i jezera koje su nastanjivala natprirodna bića poput vila, vilenjaka, vještica, domaćih, vukova i vampira. Jedna su bila dobročudna a druga zla. Neka su pak zastrašujuća bića koja su izazivala nemir putnicima koji su strahovali da će se izgubiti u šumama ili utopiti prelazeći preko jezera.

Rusalke

Rusalke su bile zavodljive vodene nimfe poznate po svojem prekrasnom glasu. Svojom pjesmom mamile su ljude u vodu. Smatra se da su nastale kao božice plodnosti i bile povezane uz određena jezera te životnu snagu vode. Postoji i teorija da su Rusalke duše rano umrle djece ili žena koje su se utopile. Jedna od starih priča govori kako je jedna Rusalka napustila život u vodi iz ljubavi prema princu smrtniku.

Kako bi preživjela na zraku morala se odreći svojeg glasa. Kratko vrijeme su bili sretni, no njezin princ ju je napustio zbog druge smrtnice pa se opet vratila u vodene dubine. O nesretnoj sudbini nimfe pisao je i češki skladatelj Antonin Dvorak u svojoj operi Rusalka.

Vukodlaci

U slavenskim legendama često se pojavljuju vukodlaci- ljudi koji su se pretvorili u vukove. Zli i krvoločni, pojavljivali su se za punog mjeseca i vrebali žrtve. Govorilo se da će bebe rođene s madežom najvjerojatnije postati vukodlaci. Vjerovalo se i da biljke, primjerice raž, imela i mlječika, štite od napada vukodlaka.

Foto: wikipedia.org

Vodeni duhovi

Poput rusalki, vodeni duhovi i malici živjeli su u jezerima, pogodovo u onima uz mlinove, u kojima su običavali razvrstavati ribe šaljući jegulje na redovite migracije. Ribići koji su lovili šarane stavljali bi u vodu prstohvat duhana kako bi udobrovoljili vodene duhove. Legenda iz jugoistočne Europe tako govori o Maliku koji je pomogao jednom smrtniku.

Mladi mlinarev pomoćnik volio je mlinarovu kćer. No mlinar je želio da mu se kći uda za bogataša iz obližnjeg dvorca. Jednog su se dana dvojica protivnika potukli i mlinarev je pomoćnik završio u jezercu kod mlina gdje ga je pronašao Malik. Mlinarev pomoćnik zabavljao je Malika svirajući mu na violini i njih su se dvojica tako sprijateljila da je mlinarevu pomoćniku, kad je odlazio iz vode, Malik darovao čarobni prsten koji onome tko ga nosi ispunjava tri želje.

Tako se zahvaljujući jezerskom duhu ispunila želja mlinareva pomoćnika da oženi mlinarevu kćer.

 

Vodjanoj

Vodjanoj je bio najpoznatiji ruski vodeni duh. Za razliku od dobrog guha Malika bio je opasan stvor koji je mamio prolaznike u svoj vodeni brlog, gdje bi se oni utapali.

U osječkim bludništima bilo je zabranjeno piti alkohol, plesati i slušati glasnu glazbu, prostitutke je svaki dan pregledavala vlasnica kuće, a liječnik svaki treći dan

Za njega je bilo 5 do 12: virovitički dvorac Pejačević nakon dvije godine obnove sprema se zasjati novim sjajem