in

Dok je u Zagrebu vijećao Sabor, mještani sela pokraj Osijeka proglasili su republiku, naoružali se i izabrali predsjednika

Blaga & misterije

U vihoru, općoj zbunjenosti i drami listopada 1918. godine diljem zemlje zabilježeni su različiti dramatični događaji. Jedan od manje poznatih jest i postojanje Petrijevačke republike.

Petrijevci su danas administrativna općina i naselje između Valpova i Osijeka, no 1918. godine bilo je selo na prilazima gradu Osijeku, važnom trgovačkom središtu. S druge strane, preko Petrijevaca je vodio put prema Valpovu i dalje prema Mađarskoj.

No, te 1918. godine Austro-Ugarska je bila pred slomom kojeg je narod bio svjesniji nego političari u Beču koji su držali da je u ratu još moguće pobijediti. Mještani Petrijevaca vidjeli su prolaze vojnika, logističara i naoružanja na putu prema borbenim linijama  i slušali vijesti koje su znale kasniti i po dva tjedna. Ipak, u rujnu je bilo jasno kako je slom na vidiku, i kako se formira ona nova, Država Slovenaca, Hrvata i Srba.

Na sam dan njezina proglašenja, 29. listopada 1918., istodobno kada je Hrvatski sabor raskinuo sve državno-pravne veze s Austro-Ugarskom, u Petrijevcima se pronio glas kako iz pravca Čepina u pljačku dolazi neka naoružana grupa.

Wikipedia Commons / Jelengrad

Još istog dana Petrijevčani su se organizirali za obranu, izabrali odbor i narodno vijeće, postavili narodnu gardu na čelu s Đurom Kormanošem i Josipom Jungom te kao prava vlast preuzeli svu upravu u mjestu.

Povijesna vrela bilježe kako pljačkaši nisu nikad došli, ali je stigao kotarski pristav Vinković, koji je sazvao narod pred crkvu sa željom da proda narodu vlastelinsku zemlju.

Seljaci su prozreli špekulantske namjere Vinkovića te su tražili da im se zemlja podijeli badava jer je oni obrađuju. Na tom sastanku narod je uzvikivao: “Hoćemo republiku!” Nastalo je opće oduševljenje. Kad se sutradan pronio glas da iz Osijeka dolazi vojska, svi su se još spremnije prihvatili oružja da brane republiku.

Kroz mjesto je na bijelcu jahao sada zapovjednik a ranije spomenuti Kormanoš koji je preko trubača izdavao razne naredbe. Kad su vojnici došli vlakom na stanicu, obavijestio je Kormanoš natporučnika vojske da ne silaze s vlaka jer ih čeka zasjeda i da će biti krvi.

Bio je to rijedak slučaj kada je narod u nekom selu preuzeo vlast u svoje ruke što je imalo dalekosežne, no na prvi pogled teško vidljive posljedice.

Kraj prije početka

Uskoro su počele sustavne pljačke vlastelinskih imanja među kojima se nalazio i lovački dvorac Jelengrad. Seljaci iz okolnih sela opljačkali su ga i odnijeli najveći dio njegova inventara.

Petrijevačka republika naglo je prestala postojati kojih petnaestak dana kasnije. 14. listopada u Petrijevce je stigao odvjetnik iz Osijeka dr. Marko Leitner u pratnji bataljuna vojnika koji su nosili i dva teška mitraljeza. Vojnici su se smjestili u kestenik pokraj crkve i uskoro je sada već predsjednik petrijevačke republike Kormanoša uhićen i zajedno s ostalim vođama odveden prema Osijeku.

Prema jednoj verziji priče, vojnici su rukovodeći kadar Petrijevačke republike dobrano izgrdili i potom pustili kućama, a prema drugoj, kućama su pušteni nakon hlađenja u osiječkom zatvoru.

Petrijevačka republika tako je nestala i prije nego što je stvarno počela postojati i uskoro je zbog drugih događaja tog turbulentnog vremena pala u zaborav iz kojeg izroni svakim kazivanjem priče o slobodarskom dugu mještana koji su odlučili proglasiti republiku.

Na Šolti su nekoć birali kralja koji je s Poštenog stola dijelio pravdu i upravljao narodom koji bi svake godine ponovo birao

Jadranske oluje svih oluja: duž obale postoje zloglasna mjesta, gdje se vatre svetog Nikole, gromovi i munje viđaju češće nego inače