Faust Vrančić tada je imao 65 godina, već je neko vrijeme bio teško bolestan no to ga nije spriječilo da skoči četerokutnim platnom sa zvonika i po tome uđe u trajnu memoriju ovih prostora kao izumitelj padobrana.
Bilo je to nedugo prije njegove smrti i nije poznato sa kojeg je zvonika točno skočio. Jedni izvori navode zvonik bazilike sv. Marka u Veneciji visok 98 metara, drugi pak izvori navode 86 metara visok zvonik katedrale svetoga Martina u Bratislavi.
Treći pak izvori navode kako je osim sa tornjeva crkava skakao i sa litica, no jedno je sigurno; Faust je skočio i po tome postao poznat, no izum padobrana nije iedini utjecaj koji je Faust Vrančić imao na buduće generacije.
Bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup i danas se smatra jednim od najznačajnijih Hrvata svih vremena. Zbog utjecaja koji je kroz svoje izume ostavio tijekom stoljeća su mu pridavali i druga podrijetla, pa su ga tako obilježavali kao Talijana, madžarskoga matematičara i slično.
Njegove su izume pripisivali drugima, pa tako i njegov padobran Leonardu da Vinciju. Svoje stajalište o domovini Vrančić je dao u opisu šibenske katedrale u knjizi koja je obilježila njegovo djelovanje, Novim strojevima. »…iznimno je lijepa i neobična oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića…«
Machinae novae, odnosno Novi strojevi su jedno od najvažnijih djela iz područja tehnike s početka XVII. st. S pravom možemo pretpostaviti da je Vrančić poznavao djela o strojevima što su ih prije njega objavili arhitekti i vojni inženjeri, kao što su Andrea di Pietro Palladio (1508.-1580.), Agostino Ramelli (o.1531.–o.1600.), Domenico Fontana (1543.-1607.), Jacopo de Strada (1507.-1588.), Giambattista della Porta (1535.-1615.) i drugi jer je neke njihove projekte usavršio i uvrstio u svoju knjigu.
Crtež četverokutnogpadobrana Faust Vrančić je objavio u Novim strojevima. Na 49 bakrotiska prezentirao je 56 izuma i tehničkih konstrukcija, a među njima i nekoliko tuđih projekata za koje je držao da se uklapaju u njegovo djelo ili da će mu poslužiti kao nadahnuće za druge savršenije izume.
Posebnu je pozornost obratio na gradnju mostova s lukom, prvo drvenih, potom kamenih i na kraju brončanih. U svojem djelu donio je 18 različitih projekata mlinova s pogonom na vjetar, na morske struje, na plimu i oseku te na ručni i životinjski pogon, a bavio se još organizacijom poljodjelstva (kosidba, vršidba i čišćenje žita), zatim problemima uzvodne riječne plovidbe, konstrukcijama sunčanih satova, kao i satova na vodu i vatru.
Svojim konstrukcijama i projektima Vrančić je bio daleko ispred svojega vremena, a mnogi od njegovih izuma ostvareni su tek mnogo desetljeća poslije. Prvi metalni most s lukom sagrađen je 1773. u Engleskoj.
Čuveni pak francuski fizičar Sébastien Lenordmand (1757.-1839.), tek je 26. studenoga 1783. skočio padobranom s kule Observatorija u Montpellieru i nije se pri padu ozlijedio, a 1797. prvi skok padobranom iz balona izveo je André Jacques Garnerin (1769.-1823.), također Francuz.
