in

Jedina potpuno sačuvana templarska građevina u Hrvatskoj nalazi se kod Našica, stotinama godina kasnije i dalje se koristi

Udaljena samo tri kilometara od središta Našica, crkva Svetog Martina posebna je po svojoj povijesti, preslojavanju stilova te skromnom uređenju interijera. Crkvica je sagrađena u prvoj polovini 13. stoljeća, za što su zaslužni templari, pripadnici viteškog crkvenog reda. Spomenik je nulte kategorije.

Foto: Romanička crkvica Svetog Martina kod Našica

Njena skladna kamena gradnja kasnoromaničke strukture s već prisutnim gotičkim detaljima dominira na zaravni brežuljka koji od susjednog središta Našica dijeli dolina Našičke rijeke.

S ovog se mjesta pruža strateški pogled prema brežuljkastim vrhovima Krndije s jedne strane i ravničarskom dijelu Slavonije s druge strane.

Jedina potpuno sačuvana templarska građevina u Hrvatskoj

Prema povijesnim spisima, 1183. godine zagrebački biskup Prodan daruje templarima posjed sv. Martina i trgovište Našice, a ban Đula Šikloški, prvi poznati gospodar Našica, dao je templarima na darovanom posjedu sagraditi crkvu, najvjerojatnije oko 1229. godine.

Crkvu i posjed naslijedili su nakon ukinuća templarskog reda ivanovci, no i oni nestaju u burnim vremenima osmanlijskog osvajanja Slavonije, a na prostoru Našica do naših dana ostaju tek franjevci. Smatra se da su došli u Našice već krajem 13. stoljeća, kao članovi ugarske franjevačke provincije.

Crkva Svetog Martina je po mišljenju stručnjaka najočuvanija crkva templarskog reda u Hrvatskoj o kojoj se i danas brinu franjevci iz crkve i samostana sv. Antuna Padovanskog u Našicama. Koriste ju za mise nakon sahrana te na blagdan sv. Martina.

Crkva je temeljito obnovljena 1977., a do 1991. godine čuvala je vrijedan barokni oltar koji je uništen u granatiranju Našica i okolice iz obližnje vojarne. 2011. godine zamijenjen je krovni pokrov nad svetištem i oplata tornja s križem.

Osobito značajno otkriće pri obnovi crkve u 20. stoljeću su grafiti uklesani u kamenu ugrađenom u zid crkve. Jedan je na latinici i sadrži ime MARTIN. Drugi glasi PISA IA FRA BLAŽ… a pisan je bosančicom.

Također, vrijedno otkriće je kameni templarski grb u obliku štita, pouzdano datiran u 13. stoljeće, pa se smatra najstarijim sačuvanim kamenim grbom sjeverne Hrvatske.

Kultovi umrlih: znakove smrti prepoznavali su snovima, gavranima i kukavicama, a lavež i tuljenje bilo je posebno znakovito

Krivudavim ulicama Bakra, nekoć najvećeg grada Hrvatske, i sada struji vrijeme koje podsjeća na burne događaje prošlosti