U srcu slikovitog Daruvara, grada poznatog po bogatoj povijesti i termalnim izvorima, smjestio se jedan od najljepših dvoraca iz doba baroka koji su sagrađeni u Hrvatskoj – dvorac Janković. Poznat je i kao Ždralov dvorac, prema životinji koja je krasila grb plemićke obitelji Janković.
Nepoznati arhitekt
Izgradnja dvorca započela je 1771. godine pod vodstvom nepoznatog arhitekta, a završena je 1777. godine za grofa Antuna Jankovića. Arhitekti dvoraca inače su poznati, stoga ova nepoznanica do danas ostaje nerazješnjena. No, ono što jest poznato je to da je djelo tog arhitekta ubrzo postalo dio vlastelinstva Daruvar, koje je bilo sjedište moćne obitelji Janković.
Njihovi su posjedi bili rasprostranjeni u zapadnoj Slavoniji i oko Cseprega u Zapadnoj Ugarskoj. Svugdje gdje su došli, Jankovići bi gradili velebna zdanja, ali i oblikovali parkove, pa i cijele doline. Tako su, osim daruvarskog dvorca, u Pakracu, Stražemanu i Csepregu sagradili kurije. No, dvorac u Daruvaru je bio nešto posebno.
Nije prošlo dugo prije nego što je postao poznat i izvan granica regije. Njemački putopisac Friedrich Wilhelm von Taube posjetio je dvorac odmah po završetku njegove izgradnje 1777. godine. Onomad je zapisao kako je “to dvor najljepši u cijeloj kraljevini, pa se ne bi trebao ni u Beču skrivati”, pritom se referirajući na kontinentalnu Hrvatsku u kontekstu “kraljevine”.
Smješten na padini brijega, Dvorac Janković svojom formom i raskošnim baroknim stilom očarava svakog posjetitelja. Tri krila okružuju sjeverno dvorište, dok se na zapadno i istočno krilo sa njihove sjeverne strane nastavljaju gospodarske zgrade. Glavno pročelje krase bogati rizaliti, a u unutrašnjosti dominira velika veža s monumentalnim stubištima. Na katu se nalazi velika dvorana koja je nekada služila kao plesna i koncertna dvorana, okružena salonom, knjižnicom i budoarima.
Obnova dvorca Janković
Dvorac je obnovljen u periodu između 1868. i 1870. godine pod nadzorom bečkog arhitekta Königa, a interijer je dodatno ukrasila Julije Manstein. Iako su kroz povijest rađene preinake, originalni duh baroka ostao je sačuvan. Jankovići su 1878. godine prodali dvorac Magdaleni Lechner, a potom i obitelji Tüköry koja je posjedovala i obližnji dvorac Dioš. Posjed je 1905. prešao u ruke Hrvatske poljodjelske banke gdje se ništa posebno nije dogodilo ali je dvorac ostao sačuvan za razliku od brojnih koji su krajem prvog svjetskog rata odletjeli u zrak.
Godine 1920. dvorac je kupila općina Daruvar i pretvorila ga u školu, što je i ostao sve do 2004. godine. Danas se u njemu nalazi podrum Badela 1862 u kojoj se čuvaju vrhunska vina, dok je u samom dvorcu smještan Zavičajni muzej Daruvar koji u nekoliko zbirki opisuje prošlost Daruvara i okolice.
Nezaobilazan dio dvorca je i njegov perivoj, koji je nastajao paralelno s gradnjom dvorca, dovršen 1780. godine. Prostirao se na 14 hektara, kombinirajući barokni i pejzažni stil. Posebnu pažnju privlači monumentalno stablo Ginkgo biloba, najstarije i najveće te vrste u Hrvatskoj, koje je pod zaštitom od 1967. godine. Ginko je pak, posebna priča u kojoj se bilješka nalazi ovdje.
Danas je Dvorac Janković zaštićeni spomenik kulture prve kategorije i jedna od najvrjednijih građevina Bjelovarsko-bilogorske županije. U njegovim prostorima održavaju se razne manifestacije, poput Vinodara, velikog festivala vina kontinentalne Hrvatske, te likovne kolonije i kulturne večeri. Svaki kutak dvorca čuva uspomene na doba plemićke raskoši i priče koje čekaju da ih otkrijete.
Posjet Dvorcu Janković nije samo putovanje u prošlost — to je susret s duhom Daruvara, koji, baš poput ždrala iz obiteljskog grba Jankovića, simbolizira dostojanstvo, eleganciju i trajnost.
