Kaciga i sablja što su nekoć pripadali sigetskom junaku Nikoli Zrinskom prvi puta se spominju u popisu inventara dvorca Ambras iz 1595. nadvojvode Ferdinanda II. Tirolskog. Predmete mu je poklonio sin Nikole Zrinskog, Juraj.
Epohalna bitka
Taj je popis nastao gotovo tri desetljeća nakon bitke kod Sigeta. Tada se Nikola Zrinski s malom posadom od oko tri tisuće branitelja suprotstavio otomanskom caru Sulejmanu Veličanstvenom. Sulejmanova nakana je bila osvojiti Beč s vojskom koja je brojala stotinjak tisuća. No prvo je trebalo osvojiti Siget. Epilog bitke dobro je poznat. Nikola Šubić Zrinski 8. rujna 1566. junački pogiba u posljednjom jurišu iz sigetske utvrde. Sulejman Veličanstveni umire u otomanskom logoru nekoliko dana ranije, a njegova se vojska nakon osvajanja ruševina Sigeta, gdje je pretrpjela teške gubitke, povlači.
Junaštvo Nikole Zrinskog izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: “Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.”
Kaciga i sablja sačuvani do danas
Kaciga i sablja Nikole Šubića Zrinskog ostali su sačuvani do danas. Čuvaju se u Mađarskom povijesnom muzeju, gdje je njihov vlasnik poznat i kao Mikloš Zrinski- junak i pobjednik kod Sigeta. Predmeti su bili izloženi u Zagrebu povodom izložbe ARS ET VIRTUS. HRVATSKA MAĐARSKA: 800 godina zajedničke kulturne baštine, održane 2020. godine.
Kaciga i sablja izrađeni su oko sredine 16. stoljeća. Na prednjoj lijevoj strani kacige nalazi se plavi držač za perje koji je izrađen kasnije. Kaciga ima oblik i ukrase turskih kaciga. Ipak, njezina obrada ukazuje na ugarskog majstora. Oštrica sablje je glatka, zakrivljena, vjerojatno otomanska, kao i drška na kojoj je pozlaćeni srebrni križ. Na kraju drške je mala izbočina koja pridržava ruku, a iznad nje je marokanska kapa, no preoblikovana tako da ima mađarski oblik. Originalna drška je zamijenjena.
Taj dio bio je vidljiv s prednje strane pa je na neki način identificirao osobu koja je nosila sablju. Na drški se nalazi i grb Nikole Zrinskog koji se upotrebljavao od 1554. godine, monogram N C PP Z (Nicolaus comes perpetuus de Zrino). Na sablji je još upisana 1562. godina.
Legenda o zaplijenjenoj sablji
Sablju je možda u borbi oteo sam Nikola Zrinski u ožujku 1562. godine, kad je s vojskom krenuo na Arslan-bega koji je logorovao u Moslavini pokraj Drave. Beg nije čekao da trupe krenu na njega, već se dao u bijeg ostavljajući za sobom oružje i opremu. Tako je kršćanska vojska uhvatila velik plijen. Zrinski je zamijenio dršku i ugravirao 1562. godinu kako bi obilježio godinu akvizicije.
Nije poznato je li Nikola Šubić Zrinski kod Sigeta prilikom pogibije nosio kacigu i sablju. Ono što je sasvim sigurno poznato jest kako je svojim junačkom obranom ušao u legendu kao jedan od najslavnijih velikana hrvatske i mađarske povijesti.
