fbpx
Malleus maleficarum znan i kao Vještičji malj, jedna od najzlokobnijih i najizopačenijih napisanih knjiga u Hrvatsku je stigla silom prilika
Zločin i kazna

Malleus maleficarum znan i kao Vještičji malj, jedna od najzlokobnijih i najizopačenijih napisanih knjiga u Hrvatsku je stigla silom prilika

02.09.2018. Vibor Brkić-Tot and Ured za blaga i misterije

Oko 1470. za gornju Njemačku imenovana su dva inkvizitora čija će imena obilježiti povijest progona vještica. Heinrichu Institoru i Jakopu Sprengeru postavljen je zadatak da tragaju za vješticama, suzbijaju njihova zlodjela i konačno dovode pred sud.

Obojica su bili ovlašteni tzv „Vještičjom bulom“ koja im je omogućavala izuzeće od svjetovnih vlasti i mogućnost da osumnjičene privode na sve načine zamislive čovjeku. Unatoč tome pojedine su ih svjetovne i crkvene vlasti u gradovima i biskupijama dočekale s velikim nepovjerenjem.

Neki biskupi nisu im dozvolili da na njihovom teritoriju obavljaju bilo kakve istrage i protjerivanja. Putujući gornjom Njemačkom, loveći i prokazujući vještice, Institoru je pala na pamet kobna ideja koja će na lomaču vještičkih progona dodati ulje: „Potreban nam je kodeks protiv vještica i čim bi taj bio od vlasti potvrđen, bili bi ušutkani svi naši protivnici.“

Dva zloglasna inkvizitora prionula su radu i za nepune dvije godine, u svibnju 1487. godine, tiskan je zloglasni „Malleus Meleficarum“. Der Hexenhammer nosi izričitu dogmu „Vještice postoje i one čine štetu ljudima a svako poricanje njihova postojanja je zločin.“

Ova knjiga s pravom se smatra jednom od najzlokobnijih i naizopačenijih knjiga ikad pisanih. Podijeljena je u tri djela koja su podijeljena u poglavlja.Neka od njih nose zanimljive naslove „Kako se vještice pretvaraju u životinje“, „Mogu li vještice navesti ljudska srca na ljubav ili mržnju“, „Kako izazivaju i podižu tuču i oluje“, „Na koji način mogu isčupati čovjeku srce“, „Kako živom tijelu mogu izmijeniti glavu bez boli ili ozljede“.

Na pitanje zašto se žene bave vještičarstvom, a ne muškarci? Inkvizitori odgovaraju vrlo naivno govoreći „Zato jer je imenica Femina složena od dvije riječi Fe i Mine što znači da je žena manje vjere od muškarca i time manje vrijedna“.

Vještice

Daju i neke duhovite odgovore, primjerice na pitanje: Zašto vještice ne mogu naškoditi kneževima i kraljevima? Odgovaraju „Zato jer visoku gospodu štiti poseban anđeo čuvar, a druge smrtnike samo običan anđeo.”

No čak i ovakvi suludi, i nama ponekad duhoviti, odgovori jednom kad su prihvaćeni od strane praznovjernog naroda i korumpirane vlasti koja njihovo praznovjerje koristi postaju britki instrument mržnje.

Služila je inkvizitorima kao vodič oblikovan tako da im pomogne u prepoznavanju, progonu i likvidaciji vještica. U svijesti vjernika Malleus maleficarum za dugo je vremena učvrstio vjerovanje u postojanje vještica kao stvarne i velike opasnosti.

Otkriće tiskarstva omogućilo je ubrzano širenje knjige i njenu rasprostranjenost širom Europe. Do 17. stoljeća objavljeno je dvedeset i devet izdanja na latinskom jeziku.

Pojava histerije

Na prostore današnje Hrvatske stigla je ubrzo po tiskanju, no nije zabilježeno tko je i kada donio prvi primjerak. Histerija izazvana i samim spomenom vještica širina se poput požara.

Knjiga je ušla u svjetsku književnost kao jedno od najopskurnijih spisa svih vremena, koje je očitom mizogonijom i sadizmom kojim djelo odiše, utjecalo na stvaranje masovne histerije protiv opasnosti od vještica i posljedično dovelo do progona, mučenja i pogubljivanja velikog broja žena u sljedećim stoljećima.

Malleus maleficarum učvrstio vjerovanje u postojanje vještica kao stvarne i velike opasnosti za krščanski svijet, pa tako i u prostore današnje Hrvatske. Omogućio je moralno opravdanje progona koji su mogli započeti.

Gotovo u svim statutima naših dalmatinskih i primorskih gradova, od 13. stoljeća nadalje, nailazimo na odredbe protiv čarobnjaka iz kojih proizlazi da je vlast u tim krajevima vjerovala u realnost čarobnjačkih pojava.

Utjecajem “Vještičjeg malja” čarobnjaštvo je smatrano velikim zločinom te je za njega predviđena najteža moguća kazna – spaljivanje na lomači.

Kazneni postupak protiv vještica i čarobnjaka u ovim su krajevima vodile tri vrste sudova: sudovi slobodnih kraljevskih gradova, županijski sudovi i vlastelinski sudovi pojedinih feudalaca.

U 17. stoljeću dok se u drugim dijelovima svijeta stišavao kaos izazvan inkvizicijom, u Hrvatskoj je najviše došao do izražaja. Inkvizicijska služba, odnosno suzbijanje heretičke zloće uglavnom je bila povjerena dominikancima i franjevcima. U Zagrebu se spominju i isusovci. Središta su djelovanja bili: Zadar, Kopar, Zagreb i Dubrovnik.

Marija Terezija je zaslužna za ukidanje progona vještica u Hrvatskoj. Iako je sama vjerovala u postojanje vještica i čarobnjaka, također je vjerovala da u progonu stradava mnogo nevinih ljudi.

Vještičji malj tako je prestao biti praktičan alat i postao jedna od knjiga koja je promjenila povijest.