Od Držića do Gundulića: u Veneciji grade vremenski stroj koji će baciti novo svijetlo na nepoznate detalje hrvatske povijesti

Bezbrojne tajne arhiva u Veneciji čiji tomovi sadržavaju povijesni pregled dug tisuću  godina uskoro bi mogao biti potpuno pročitan i digitaliziran.

Imajući na umu kako je dobar dio istočne obalne Jadrana, danas hrvatske obale u različitim razdobljima bio pod upravom Venecije te kako su mnoge poznate i nepoznate osobe iz Istre, Kvarnera i Dalmacije taj grad redovito pohodile, u ovom trenutku moguće je samo zamisliti što će sve biti otkriveno, a bitno za hrvatsku povijest.

Prevažan, revolucionaran projekt

Moglo bi primjerice biti otkriveno i grobno mjesto Marina Držića za kojeg se zna da je preminuo u Veneciji. Držić je u Veneciji zacijelo boravio češće nego što o tome govore sačuvani dokumenti. Tako je u siječnju 1545. godine odlučio da bi iz Venecije doveo ženu i djecu.

Ovo su samo neke od poznatih informacija o samo jednoj osobi iz hrvatske povijesti, no računalni znanstvenik Frédéric Kaplan, direktor Laboratorija digitalnih humanističkih znanosti na švicarskom Federalnom institutu za tehnologiju u Lausannei (EPFL), planira u digitalni format prenijeti zabilježiti preko tisuću godina građe iz povijesti Presvijetle Mletačke Republike.

Projekt je prozvao “Venice time machine”, odnosno Venecijanski vremenski stroj koji se sastoji od robotskog sustava koji će svaku knjigu iz arhiva podignuti, okrenuti i skenirati svaku stranicu, a potom pomoću naprednog sustava prepoznati slova iz rukopisa kako bi se ona prevela u digitalni format. Kad bi se sve knjige iz tog arhiva poredale jedna uz drugu, ble bi dugačke 80 kilometara.

No, tu magija tek počinje jer će tako dobiveni podaci biti spojeni sa imenima osoba koja se u arhivama spominju. Potom će ta imena bti spojena sa registrima trgovine, carine, zemljišnim knjigama i ostalih arhivama poput one pravosudne. Tako će nastati relacijska mreža koja će imenom i prezimenom oživjeti stanovnike doba “Zlatne republike”, kako su Veneciju njezini suvremenici rado zvali.

Budući da su teritorijalne ambicije Venecije, primjera organizacije grada kroz vladavinu viših slojeva, nerijetko polazile ka Dalmaciji, za očekivati je kako će dio imena biti iz Dalmacije.

U razdoblju mletačke  prevlasti nad istočnim Jadranom, a posebice u 15. i 16. stoljeću, hrvatska pristutnost u Veneciji bile ja toliko snažna da je tamo djelovala  i hrvatska nacionalna zajednica, objedinjena u sklopu bratovštine sv. Jurja i Tripuna utemeljenoj 1451. godine.

Prema leksikonu Marina Držića,  velik dio te zajednice činili su privremeno ili trajno iseljeni stanovnici dalmatinskih (Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Hvar i dr.) i bokeljskih (Kotor) gradova, ali i iseljenici s područja Dubrovačke Republike.

Uspješni poduzetnici

Posebno su gospodarski aktivni bili Dubrovčani, djelujući u Veneciji kao uspješni poduzetnici u pomorstvu, trgovini i novčarstvu, a mnogi su od njih kupnjom kuća ondje trajno boravili. Također, mnogobrojni su Dubrovčani u Veneciju dolazili radi obavljanja diplomatskih poslova za svoju Republiku ili susjedne vladare (Bosna, Raška) ili radi školovanja na mletačkim kolegijima ili pri središnjoj visokoškolskoj ustanovi Mletačke Republike u Padovi.

Venecija je, kao stoljećima vodeće tiskarsko središte Europe, mjesto u kojem su mnogobrojni dubrovački pisci i znanstvenici objavili svoja djela (primjerice Nikola Vitkov Gučetić, Ivan Gundulić, Ignjat Đurđević, Rajmund Džamanjić, Nikola Sagroević, Antun Medić, Benedikt Stojković, Jakov Lukarević, Ivan Bunić Vučić, Ruđer Bošković i dr.).

Mletačka je sredina dobro poznavala Dubrovčane, prepoznajući njihove osobine i prenoseći ih preko knjiž. djela (Andrea Calmo, Carlo Goldoni) ili žive riječi pučkih pjevača i zabavljača (Zuanne Polo de’ Liompardi). Od sred. XV. st., a posebice nakon pada Carigrada pod osman. vlast (1453), započelo je razdoblje smanjivanja moći Venecije

Venecija, odnosno Mletačka republika je dio grad-država koji je nastao u doba doseoba narodâ i provala barbara na područje sjevernotalijanskog kopna između V. i VII. st. (prema predaji, datum osnutka Venecije je 25. III. 421).

Venecija

Ime grada nastalo je prema plemenu Veneta, koji su u mlet. laguni obitavali baveći se lovom i ribolovom. Naseljavanje širega područja Venecije započelo je kada su se stanovnici porušenih gradova sjev. Italije nastanjivali u mjesta u otočnoj Laguni (Caorle, Chioggia, Torcello, Malamocco), a na užem području današnjega grada Venecije prvotno središte oblikovalo se oko mosta Rialto. U prvim stoljećima Venecija je priznavala vrhovništvo Bizanta; ustrojena je bila kao zaseban dukat s duždom na čelu; prvi je izrijekom spomenuti dužd Paulutius (Pauluccio), imenovan 697 (sjedište u Heracliani). God. 742. sjedište dužda premješteno je u Malamocco, a 811. u Rialto. Do 726. dužda je imenovao Bizant, a otada se birao među vodećim mletačkim plemićkim obiteljima.