fbpx
Jedna slika i spisi svjedoče o Trojednici, ponosnom, a izgubljenom jedrenjaku koji je bio među najljepšima na Jadranu
Trojednica
Ritam vremena

Jedna slika i spisi svjedoče o Trojednici, ponosnom, a izgubljenom jedrenjaku koji je bio među najljepšima na Jadranu

14.09.2018. Ured za blaga i misterije

Kvarner, sredina 19. stoljeća. Iz brojnih radionica razasutih diljem obale čuje se žamor, topot kovanje i piljenje. Izrađuje se na tisuće dijelova koji se potom transportiraju u neko od brodogradilišta koja se nalaze na potezu od Rijeke, preko Bakra i Kraljevice, pa sve do Senja. Doba je to kad čitav kraj Hrvatskog primorja gradi jedrenjake duge plovidbe.

Iako je od 1833. do 1869. godine, u Rijeci, Bakru, Kraljevici i Senju sagrađeno oko 560 brodova, od čega dobar dio jedrenjaka, od njih, do danas niti jedan nije sačuvan.

Vrijeme, običaji i more uzeli su danak i većina tih ponosnih brodova koji su kako bi trgovali redovito prelazili oceane danas postoje samo na slikama. Kao uspomene na vrijeme kada su njihovi kapetani nadahnuti idejama ilirskog pokreta umjesto na talijanskom, brodske dnevnike počeli pisati na hrvatskom.

Izvorni naručene kako bi ih njihovi vlasnici mogli objesiti na neki salon ili zid, danas su slike jedrenjaka sačuvane samo u muzejima i privatnim kolekcijama.

 

Promatrajući ih, jedna od njih pažnju zadržava duže od drugih. Prikazuje, velik, ponosan brod koji razvijenih jedara hita prema otvorenog moru. To je slika slavnog barka Trojednica, čije je i samo ime skraćenica od Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. I

Sagrađena je 1873. godine u Kraljevici kod brodograditelja Vatroslava Arčanina po narudžbi brodovlasnika Stjepana Turkovića. Na slici je istaknut natpis Trojednica Cap. St. Gudac 1873. Jedrenjak s trima jarbolima. Pramčani i središnji jarbol imaju razvijena sva križna jedra. Jarboli su povezani i manjim letnim jedrima. Na krmenom se jarbolu nalaze sošna jedra.

Jedrenjak nosi zastave: austrougarsku na krmenom jarbolu, na središnjem jarbolu zastavu s ispisanim imenom Trojednica, a također i zastavu s oznakom B. D. S. – Brodarsko društvo Senj.  Trojednica je imala 479 registarskih tona, sa 41,58 m duljine, 8,62 m širine i 5,58 visine trupa.

Tužna sudbina

U svojih dugih 28 godina, njome su zapovijedali brojni kapetani i kako je doba vjetra i jedara uzmicalo pred novim parobrodima, tako je Trojednica u lukama postojala sve osamljenija, kao uspomena drugog doba. Konačno, s jednog putovanja “Trojednica” se nije vratila.

Brod je tragičnu sudbinu doživio tijekom 1901. godine, točnije, 5. travnja u zoru. O sudbini jedrenjaka sačuvani su nam zapisi Miloša S. Lipovca, koji je o njegovu stradanju detaljno pisao u Godišnjaku pomorskog muzeja u Kotoru.

Lipovac spominje kapetana Dmitra (Mitra) Tomanovića, koji se rodio 1840. godine u Lepetanima u Boki Kotorskoj. Zapovijedao je Trojednicom od 1892. do 1901. godine. 5. travnja 1901. veliki se jedrenjak nekad Senjskoga brodarskog društva oštetio nakon dugotrajnog nevremena, a osobito je stradalo kormilo na putovanju iz Floride za luku Cette u Francuskoj.

Tijekom 2. i 3. travnja u brod je prodrlo more, a brodske crpke sve su slabije radile. Kako je Trojednica prevozila drvenu građu, postojala je opasnost da bi bio prijetnja za okolne parobrode, pa ga je posada odlučila potopiti.

Zapovjednik broda Tomanović, škrivan Ivan Ružić i Božo Bogišić, dispenzer Krsto Stojanović i mladić palube M. Šimac polili su brod katranom i naftom te ga zapalili.

Tako je jedan od najljepših jedrenjaka Senjskoga brodarskog društva imao tužnu sudbinu, te je samo ostalo izvješće Lloyd Registra da je nađen zapaljen na poziciji 31˚ 23‘ N i 49° 20 ‘ W. Za njim je ostala uspomena i priča iza slike koja pažnju zadrži više od drugih.

IZVORI:

NIKŠA MENDEŠ: RIJEČKI, LOŠINJSKI I SENJSKI JEDRENJACI KONCEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA