in

Pjesnik, investitor, izdavač i ratnik: druga strana djelovanja Petra Zrinskog, smaknutog u Bečkom Novom Mjestu

Dojavi prijateljima

Petar Zrinski / Wikipedia Commons

Petar Zrinski rodio se u Vrbovcu 06. lipnja 1621., mjestu istočno od Zagreba, a pogubljen je 30. travnja 1671. godine u Bečku Novom Mjestu.

Otac mu je bio hrvatski ban Juraj (V.) Zrinski, a majka grofica Magdalena Széchy. Bio je praunuk Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka, a unuk Jurja (IV.) Zrinskog, koji je dao tiskati prvu hrvatsku knjigu na kajkavskom narječju ‘Decretum tripartitum’.

Kad je Petar imao samo pet i pol godina, njegov otac je preminuo u austrijskom vojnom taboru u Požunu, sudjelujući u Tridesetogodišnjem ratu.

Zrinsko-Frankopanski ozaljski dvorski balovi.

Petar Zrinski se, zajedno s bratom Nikolom, školovao najprije kod zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića, zatim u Mađarskoj i Austriji, a neko vrijeme je boravio i u Italiji.

Nakon toga je pretežno živio u dvorcu obitelji Zrinskih u Čakovcu te u Ozlju. Godine 1643. oženio se groficom Katarinom Zrinski, polusestrom Frana Krste Frankopana.

Imali su četvero djece. Nakon smrti starijeg brata Nikole krajem 1664., Petar Zrinski je 1665. imenovan hrvatskim banom, ali je službeno preuzeo dužnost tek u godini 1668. zbog raznoraznih političkih kalkulacija bečkog dvora.

Petar je također, poput starijeg brata, bio velik ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama, a osobito kad je s 300 hrvatskih ratnika razbio Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1 400 vojnika, te kad je sa svojih 2500 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 10 000 vojnika.

Petar Zrinski bio je i pjesnik, a godine 1660. preveo je s mađarskog jezika i u Mlecima izdao poznati spjev svog brata Nikole Zrinskog Čakovečkog ‘Sirena Jadranskoga mora’.

Doba haranja drumskih razbojnika pronalazimo samo u fusnotama koje govore o otmicama kraljica, ubojstvima i pljačkama

Mit o Pesoglavcima uvijek gladnima ljudskog mesa zapravo je uspomena na vrijeme kada su Tatari haračili ovim prostorima