Ponekad, ne tako rijetko kao što na prvi pogled čini, dramatični događaj stvori junaka, ili u ovom slučaju junakinju. U ovoj priči ime joj je Karolina Belinić, rođena Kranjec, poznatija je kao Karolina Riječka.
Slavu je stekla tako što je spasila svoj grad Rijeku od bombardiranja koje su kao pripremu za invaziju izvodile britanske fregate u Kvarnerskom zaljevu. Treći je srpnja 1813. godine i šestotinjak britanskih vojnika iskradalo se u Rijeku i počelo paliti brodove u luci.
U gradu je zavladao metež i branitelji su pružali samo sporadičnu vatru. Trajali su Napoleonski ratovi i Rijeka se nalazila pod upravom Francuske. Bila je slabo branjena i laka meta eskadrama britanske mornarice koje su patrolirale Jadranom.
Sudbonosni događaj
Predaja kaže kako je Karolina, inače kćer uglednog trgovca koja je u to vrijeme imala 22 godine, spasila svoj grad tako što je usred meteža zadržala prisebnost i prišla nadirućim britanskim marincima i zatražila da ju primi njihov zapovjednik, časnik Fremantleu koji je rukovodio napadom.
Bila je odjevena u crnu dekoltiranu haljinu i obratila mu se na francuskom, iznoseći mu ukratko žalosne činjenice u kojima se našao njen grad i usrdno ga moleći da pomogne njenim sugrađanima u tako teškome času. Kako je točno tekao razgovor, nije zabilježeno, no posljedice su poznate.
Očito potresen njenom iskrenošću i srdačnom otvorenošću, Iskusni ratnik, obećao joj je da će poštedjeti grad u tako teškom času i obustaviti svaki neprijateljski akt protiv privatne imovine, te je odmah odaslao svoga časnika do majora Hostea, s naređenjem da ne produžuje s pustošenjem luke.
Tako su mnogima spašeni brodovi, a pošteđena je i druga vrijedna imovina poput skadišta i magazina. Grad je sačuvan od većega razaranja. Treći dan divizija britanske flote otplovila je i bombardirala susjedni Bakar.
Nestala iz javnosti
Bio je to događaj koji je obilježio njezin život, iako je ubrzo nestala iz javnosti. Vremenom je događaj poprimio mitske razmjere pa se danas o njemu i govori kao legendarnom. Ipak, Ključan dokument iz kojeg se vidi da se Karolini Belinić priznaju zasluge za Rijeku prilikom engleskog napada je kopija spisa iz 1829. godine koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci.
Karolina je bila udana za veletrgovca Andriju Belinića iz Lovrana dok je njezin brat Ignacije bio vicekonzul pa se pretpostavlja da je Karolina iskoristila svoj položaj sestre vicekonzula kako bi došla do engleskog zapovjednika Fremantlea. Portret Karoline Belinić čuva se u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Rijeku su Britanci osvojili 3, kolovoza 1813. godine, kada je u nju na čemu malenog odreda umarširao Laval Nugent koji se kasnije u grad toliko zaljubio da je odllučio ostati i spašavati dvorce. O kasnijim Karolininim godinama nema podataka pa nije poznato i kada, ni gdje je umrla i pokopana. Posljednji se put spominje u oporuci svoje majke Marije Anne udane Kranjec, pisanoj 1842. godine.
Ipak, Rijeka ju nije zaboravila i kao narodnoj junakinji Gradska vlast odala joj je 1829. priznanje, godine 1901. daruje općinskome muzeju njezin portret, a 1905. naziva njenim imenom jednu gradsku ulicu. Njenim imenom danas se naziva gat u samom središtu gradske luke.
