Poznata radionica više ne postoji, no zvona vještih majstora zagrebačke zvonarnice i dalje zvone diljem Hrvatske
Foto: Stara zvonarnica u Zvonarničkoj ulici srušena 1935. godine
Zaboravljena mjesta

Poznata radionica više ne postoji, no zvona vještih majstora zagrebačke zvonarnice i dalje zvone diljem Hrvatske

30.05.2018. Ured za blaga i misterije

Nekadašnja zvonarnica u Zagrebu u današnjoj Zvonarničkoj ulici porušena je 1938. godine. Prema tradiciji na tome se mjestu nalazio samostan templara, a zgrada zvonarnice je vjerojatno bila kapela. 

U dokumentima se 1457. godine spominje zvonarnica, a u njoj je radio prvi zagrebački zvonoljevač, meštar Ilija Benković. Zvonarnica je djelovala i prije spomenute godine, a nalazila se na mjestu današnje zgrade u Zvonarničkoj ulici br. 3.

U njoj su radili domaći zvonoljevači kao i zakupnici iz Italije i Francuske, zatim iz Austrije, Njemačke i Slovenije lijevajući zvona za cijelu Hrvatsku i Slavoniju. Crkve i kapele Zagrebačke nad/biskupije bile su u to doba gotovo sve opremljene zvonima.

Nakon velikih požara u Zagrebu 1624. i 1645. godine, stradala su zvona u mnogim zagrebačkim crkvama, a tada su se rastalila i sva tadašnja zvona zagrebačke katedrale. Zvona su kasnije ponovo salivena.

Tijekom godina razni zvonoljevači lijevali su svoja remek djela u ovoj zagrebačkoj zvonarnici koja su postavljena u crkvama diljem Hrvatske. Među njima je i najveće zvono u Zagrebačkoj katedrali.

Najveće zvono Zagrebačke katedrale

Zvono “Presvetoga Trojstva”, preliveno je iz starijeg zvona (“Sv. Spasitelja”, težine 5.320 kg, lijevao ga je Gašpar Franki 1707.) 30. ožujka 1843. Spomenuto zvono je puklo 26. lipnja 1841, a tadašnji zagrebački biskup Juraj Haulik predložio je da se iz njega izlije novo, veće zvono i sam je sudjelovao u financiranju toga pothvata.

Od toga zvona je dodatkom novog materijala u noći 2. – 3. lipnja 1843. godine  Henrik Degen prelio novo veliko zvono (tekst na zvonu ima podatak od 30. travnja 1843.). Zvono je teško 6.452 kg, s promjerom 2,16 m, a po težini je na 123. mjestu u svijetu.

Foto: Zvono Presvetoga Trojstva, povezano
s mehanizmom toranjskih satova.
Godine 1843. Henrik Degen ga je pre-
lio iz starog zvona Svetog Spasitelja

Za dopremu zvona iz zvonoljevačnice u Zvonarničkoj ulici do pred katedralu Degen je dao izraditi i posebna kola jer obična ne bi mogla podnijeti toliku težinu. Kola je vuklo osam jakih bijelih volova, okićenih cvijećem i vijencima. Prijevoz su pratili svi Zagrepčani uz glazbu, a zvonila su sva zvona na svim zagrebačkim crkvama. Zvono je blagoslovljeno 12. listopada, a u toranj je bilo podignuto 18. listopada 1843. godine.

Tom je prigodom Degen stao pod napravljene skele, za koje su neki govorili da su preslabe i rekao: “Ako se skele sa zvonom sruše, neka i mene živoga pokopaju.” Kad su zvono sretno smjestili i kada je ono prvi puta zazvonilo, sav je okupljeni Božji narod pred katedralom pokleknuo.

Zvono sa svojom težinom od 6.452,5 kg i dubokim snažnim glasom, čulo se uokrug do 20 km. Zagreb je tada imao 20,000 stanovnika koji su uživali u njegovom pozivajućem i očaravajućem glasu. Danas je zvono spojeno na elektromotor, koji zvono pokreće prema točno određenom rasporedu.

izvor: s. Lina Slavica Plukavec- Rad objavljen u časopisu “Crkvena kulturna dobra”, broj 2 (2004); Gjuro Szabo – Stari Zagreb