in

Purgerske hiže: od skromnih srednjovjekovnih drvenjara do zdanja u kojima se planiralo uređenja Zagreba

Tipična „purgerska hiža“ ili zagrebačka kuća bila je prizemnica s tri prozora na fasadi. Gospodske kuće bile su jednokatnice, iako su im vlasnici mogli biti i imućniji građani. Kuće su obično imale nekoliko prostorija: dnevni boravak, blagovaonicu, spavaću sobu, kuhinju i smočnicu.

Kako bi se dočarao život u neko drugo vrijeme ne treba se pitati samo u kakvim su se ratovima ljudi zatekli ili kakve su političke odluke u svoje vrijeme doživjeli, nego  trebamo ući u njihovu intimu, njihove domove. Tako u ovom članku donosimo pregled građanskog života u Zagrebu 18. stoljeća. Vremenu kada je srednjovjekovni Zagreb nestajao naočigled.

Prema popisu iz 1742. godine u Zagrebu je postojalo 560 kuća s 5 600 stanovnika pod varoškom, kaptolskom i biskupskom upravom. Od sredine 18. stoljeća počinje gradnja Zagreba pod gradom koji uskoro veličinom premašuje gornjogradsko povijesno naselje.

U to vrijeme današnji Donji grad naziva se Podgrađe i Matea Kolar u dijelu “Urbanistički razvoj Zagreba tijekom 17. i 18. stoljeća bilježi kako je prva ulica izvan gradskih zidina bila Duga ulica, današnja Radićeva. U srednjem je vijeku imala kuće samo u donjem dijelu, južno od Krvavog mosta, a u 17. stoljeću do Kamenitih vrata, ali gotovo isključivo na istočnoj, kaptolskoj strani.

Veliki godišnji sajmovi, ali i tjedna i dnevna tržnica uskoro se premještaju uz Manduševac, današnji Trg bana Jelačića. Taj se dio nazivao Sajamski trg,a nešto kasnije Harmica. Otvaraju se škole i bolnice i prihvaćaju se kulturni običaji europskih prijestolnica. Potkraj 18. stoljeća na trošak kaptolske i gradske općine započela je gradnja velike Zakladne bolnica milosrdne braće koja je dovršena 1804. godine.

Stanovništvo grada imalo je razvijen osjećaj za ljepotu i modu, i njihove su kuće bile udobne i elegantno namještene. Zbog skučenosti gradskog prostora tlocrti i rasporedi prostorija naslijeđeni su iz srednjega vijeka, a na većini kuća vidljiv je kontinuiran stilski utjecaj od romanike do baroka.

Opremljenost i raskošnost stambenog prostora ovisila je od obitelji do obitelji te su sukladno tome najraskošnije opremljene bile kuće imućnih plemićkih obitelji. No za njima nisu zaostajale ni kuće imućnijih građana.

U takvoj zagrebačkoj kući se obično nalazio veliki stol, a manji su uglavnom imali dekorativnu funkciju na kojima su često stajali stolni satovi koji su u ono vrijeme postali popularni. Stolice su bile drvene i kožne, a tek ponešto uvoznih imale su naslone. Uobičajeni komad namještaja u zagrebačkim kućama bila je klupa.

Bogatiji vlasnici voljeli su razne škrinje prekrivati krznom ili nekim materijalom, pa bi im one služile kao stolice. U dnevnom boravku obavezno se nalazio pisaći stol, ogledalo, komoda te često i sofa za sjedenje. Kućne knjižnice tijekom 18. stoljeća postajale su sve učestaliji dio kućnoga inventara, a zidovi su se ukrašavali svetim slikama, križevima, i sve češće zidnim satovima.

Također, u to vrijeme pojavljuju se i tzv. fasadni ormari, jer se mnogi pomodni modeli ženske i muške odjeće nisu mogli prikladno držati u škrinjama, već su zahtijevali vješalice. Spavaće sobe sastojale su se od kreveta, bračnog ili dvokrevetne postelje, ispod kojih su se redovito nalazile noćne posude.

Ormar se nalazio i u spavaonici,  u njemu se nalazila »mala kućna ljekarna«, gdje se čuvala rakija, pelinkovac, tzv. narodni lijekovi za različite tegobe poput ulja ružmarina.

Sljedeće, 19. stoljeće neumoljivo se približavalo i s njime novo doba razvoja Zagreba. Različite odredbe donesene krajem 18. i početkom 19. stoljeća naložile su da se obradiva zemljišta pretvore u gradilišta sa stambenim kućama.

Matea Kolar: Urbanistički razvoj Zagreba tijekom 17. i 18. stoljeća

Zbog ubojstva iz Biblije, narod se užasavao prvoga ponedjeljka u travnju, a prvog su kolovoza, kažu razorene Sodoma i Gomora

TAJNE MUZEJA: “Orali smo i nemam čizmice…” Pisala je majka učitelju kako bi od škole ispričala sina Matiju