U svojoj povijesti dvorac Lovrečina služio je u borbi protiv Turaka ali je bio i sjedište Domaćinske škole koja je ostavila trag u vrbovečkim selima, podučivši žene boljem načinu pripremanja raznih jela. Ponos škole je sestra Laurencija čije je specijalitete probao i papa Ivan Pavao II.
Dvorac na poklon
Kada je Vrbovečki vlastelin Eugen d`Halwin marquis Piennes 1909. godine kupio stari plemićki dvorac i uz njega oko 20 jutara zemljišta za oko 40.000 kruna imao je samo jednu zamisao, pokloniti sve zagrebačkoj Družbi sestara milosrdnica, uz želju da milosrdnice ovdje otvore i vode zavod za pomoć siromašnima.
U prizemlju dvorca nalazila su se dva velika podruma, kuhinja, prostorije za povrće i žitak (živežne namirnice), a na prvom katu tri kule, dvije dvorane, kapela i 13 soba. U gospodarskom dvorištu stajala je staja za pet konja, staja za goveda, spremište za sijeno i žitak, kuhinja, stanovi za družinu (radnike), bunar itd.
Od 1910. do 1911. godine tu se nalazilo dječje sirotište, od 1911. osnovna škola s pravom javnosti, a od 1925. do 1940. Domaćinska škola (također s pravom javnosti) sa tri sestre nastavnice. Tu je školu svake godine polazilo oko 15 djevojaka iz raznih krajeva sjeverozapadne Hrvatske. Danas je dvorac u vlasništvu časnih Sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog, koje su dvorac i posjed ustupile na korištenje zajednici Cenacolo, komuni liječenih ovisnika.
Sestra Laurencija
Nakon jednogodišnjeg školovanja u Domaćinskoj školi, polaganje ispita bilo je vrlo strogo i zahtijevalo se poznavanje cijelog jelovnika za objed ili večeru, maštovitost kod pripremanja jela, izgled posluženog jela i međusobna usklađenost namirnica.
Ponos Domaćinske škole Lovrečina grada sestra je Laurencija. Rođena 1923. godine u zagorskom selu Maču, u školu je došla s 18 godina kao učenica zadnje generacije iz 1940. Svoje školsko znanje usavršavala je još 12. godina boraveći u istom samostanu, da bi 1958. otišla u Rim, vodila domaćinstvo kardinala Šepera i kuhinju u Zavodu Svetog Jeronima. Od 1987. do 1998. godine bila je domaćica biskupa Đure Kokše u Zagrebu.
Boraveći u Rimu, sestra Laurencija priređivala je i mnoga jela našeg podneblja koja su Sveti Otac Ivan Pavao II., kao i mnogi drugi kardinali i biskupi Vatikana, hvalili i uživali u njima. Naše domaće šunkice, kobasice, kuleni, hladetina od telećih kostiju ili pečene piletine bez kostiju, rolada od šunke i svježe jetrene paštete, kuhani sušeni goveđi jezik s laganim umakom od jaja, goveđa juha s jetrenim okruglicama, divljač (posebno vepar), purica s mlincima, teletina ili kuhana govedina s hrenom, pečeni krumpir umiješan s graškom, mahunama, pečenim i oguljenim paprikama i s malo češnjaka, štrudli (od višanja, jabuka, domaćim sirom), samo su neka u nizu raskošnih jela spravljenih na način naukovanja iz Lovrečina grada.
Umijeće kuhanja i ljubav prema kuhanju još od malih dana koju joj je usadila njezina majka, također vrsne kuharice, stavlja tihu i skromnu sestru Laurenciju u istu ravan današnjih kulinarskih majstora prestižnih hotela. Koliko je voljela taj posao i uživala u njemu, govori i njezino vjerovanje, još kao osmogodišnje djevojčice, da sve kuharice idu u nebo.
O jelima Lovrečina grada mogla bi se napisati cijela knjiga. U nastavku vam donosimo samo jedan mali dio naputaka iz sjećanja sestre Laurencije.
Puding od telećih crijeva
Teleća crijeva dobro očistite (na vrh noža stavite zrno graha ili kukuruza i stružite ), istrljajte u kukuruznom brašnu i prokuhajte s lukom, lišćem peršina i celera. Ocijedite i sameljite u stroju za meso. Maslac pjenasto umutite, umiješajte žumanca, snijeg od bjelanaca, dodajte papar, sol, usitnjeni i zgnječeni češnjak, ostale začine po želji, i na kraju dodajte malo kruha namočenog u mlijeko. Sve zajedno sa samljevenim crijevima izmiješajte. Namažite kalup maslacem, pospite mrvicama, uspite smjesu i kuhajte lagano na pari jedan sat. Dobiti ćete rahlo i šupljikasto jelo, koje je vrlo slično pašteti.
Košarice (od krumpira ili od tijesta za palačinke)
Oguljeni krumpir ispecite ucijelo i izdubite, ili napravite gušće tijesto za palačinke, izlijte u oblik za košarice i ispecite. Pečene i ohlađene košarice pažljivo pobrašnite, umočite u razmućene žumance i ispecite u dubokoj masnoći. Ovako napravljene košarice služe kao posudice za mlince ili kuhano povrće (npr. mrkvu, grašak i gljive) ali i kao jelo.
Pečeni odojak s „pijanom” salatom
Pečeni odojak posluživao se na takav način da je na stol donesen „prividno” u jednom komadu. Pažljivo se odlupila korica tako da je ostala u cijelom komadu preko cijelih leđa i bokova osim glave i nogu. Meso se izrezalo na manje komade, ponovo složilo u cijelo i prekrilo koricom. U ustima odojka po starom običaju bila je jabuka a na vrat, na spoju glave s koricom, stavio se vijenac („ogrlica”) isprepletena od tijesta i pečena.
Pivo -Lovrečina grad
Na laganoj vatri kuhajte oko 2,5 sata u 7 l vode, 2 dag hmelja, 7 dag šećera (može i domaći šećer), 2 šake kukuruza u zrnu, 12 dag ječma. Tekućinu ostavite da se smlačii prelijte je vrlo polagano preko 2,5 dag kvasca (germe) usitnjene i umotane u gazu. Kad se tekućina posve ohladi prelijte je u boce od pjenušca, ne punite do kraja (vrha) nego ostavite prazno barem za 1 dl sadržine.
Boce zatvorite plutanim čepom i dobro učvrstite, čvrstom uzicom. Ostavite da odleži 24 sata naopačke, dno na vrhu -čep okrenut prema dolje. Prije nego što pivo ulijete u boce, dodajte mu malo finog konjaka. Ovako spravljeno pivo možete konzumirati već nakon 24 sata. Pivo se pilo prije jela, kao aperitiv za bolji tek, a uz jelo odgovarajuće vino prema vrsti jela.
