Kako za Moj portal piše Mario Barać, Radi se o pronalasku zlatnog dukata dužda Francesca Dandola iz razdoblja njegove vladavine od 1329. do 1339. godine.
Zlatni dukat je pronađen u zidu crkve, odnosno u temeljnom dijelu posljednje nadogradnje crkve koja je rađena u ranom 16. stoljeću, doznajemo od Krešimira Vaceka, pakračkog arheologa i zaposlenika Muzeja grada Pakraca koji zajedno s kolegicom Teom Lokner vodi arheološka istraživanja na području Pakraca.
Na zlatniku je prikazan mletački dužd Francesco Dandolo iz Venecije koji kleči ispred svetog Marka, zaštitnika Venecije, a na prednjoj strani se nalazi prikaz Krista uobičajen za novčiće iz tog razdoblja.
Vrhunska kvaliteta zlata
– Ovo je nalaz koji ima ogromnu arheološku vrijednost i prvi puta od kada traju arheološka istraživanja smo pronašli zlatni novčić koji je vjerojatno bio votivnog, odnosno žrtvenog karaktera. Ranije smo pronalazili zlatne niti koje su bile dio odjeće, ali su bile oskudne i u jako lošem stanju. Kvaliteta zlata u samom zlatniku će tek biti procijenjena kroz detaljne analize, ali golim okom se može procijeniti da se radi o zlatniku vrhunske kvalitete. Naime, u srednjem vijeku se zlato obično miješalo s olovom zbog čega bi dobilo sivkastu boju, a ovaj naš zlatnik ima jarko žutu, zlatnu boju pa vjerujem da se radi o vrlo velikom postotku zlata – pojašnjava Vacek.
Vaceku i Lokner u istraživanju lokaliteta Stari grad Pakrac pomažu i pakrački srednjoškolci i studenti te pojedini sugrađani, a naši arheolozi ističu da svi imaju podjednake zasluge u pronalasku ovog vrijednog nalaza koji se trenutno fizički nalazi u Muzeju Grada Pakraca.
San svakog arheologa
– Od svoje prve prakse koju sam prije 15 godina radio u Zadru pa sve do danas nisam nikada vidio ovakav zlatni novčić. Najprije sam pomislio da se radi o nečem modernom, današnjem što je možda nekome nekako ispalo, ali kada sam vidio simbole, bilo mi je jasno da u ruci držim vrlo vrijedan predmet. Naravno da sam se osjećao uzbuđeno jer je to na neki način ostvarenje sna svakog arheologa. Zahvaljujući današnjoj modernoj tehnologiji i pristupu informacijama, nije nam trebalo puno vremena da točno utvrdimo o čemu se radi – tvrdi Vacek.
Lani pronašli „pakrački žeton“
Dodaje i da su lani pronašli novčić koji jako podsjeća na Slavonski banovac, ali to na žalost nije. Do sada takav novčić nikada nije pronađen niti itko zna o kojem se novcu radi pa pakrački arheolozi smatraju da se radi o svojevrsnom „pakračkom žetonu“
– Ovo je dokaz da je lokalitet Stari grad Pakrac izuzetno vrijedno arheološko nalazište, a kakva će biti njegova budućnost, ovisi prije svega o financiranju koji je do sada bilo od strane Ministarstva kulture i Grada Pakraca koji nam je pružio i veliku i važnu logističku potporu. Nadamo se da će ovaj nalaz, ali i svi ostali brojni do sad otkriveni nalazi pozitivno utjecati na daljnji tijek istraživanja i njegovog financiranja – ističe Tea Lokner koja na lokalitetu Stari grad Pakrac sa svojom grupom radi na dijelu nalazišta na kojem je u srednjem vijeku bilo groblje.
Kostur star sedam stoljeća
Uz već brojne do sada otkrivene posmrtne ostatke, pokazala nam je i najnoviji nalaz. – Radi se o odrasloj osobi za sad nepoznatog spola, čiji skelet je cjelovit što je dosta rijetko jer su se u srednjem vijeku grobovi često prekopavali. Nakon što ga iskopamo i očistimo, šaljemo ga na analizu koja će dati odgovor na brojna pitanja, nakon čega ćemo naći način da izložimo skelet, a možda ga čak i vratimo na mjesto gdje je iskopan – najavljuje Lokner. Dodaje zanimljiv detalj da su srednjem vijeku ljude u pravilu zakopavali s glavom okrenutom prema zapadu, a s nogama prema istoku.
I ona i Vacek naglašavaju kako je važno osmisliti dobar način prezentacije lokaliteta odnosno kako lokalitet učiniti dostupnim posjetiteljima i na koji način prezentirati do sad otkrivene strukture.
Veliki broj posjetitelja
– Svake godine imamo vrlo veliki broj posjetitelja i prezentiramo ga na sve moguće načine koji su nam dostupni, a obzirom da smo u građevinskoj fazi istraživanja, čak smo neke posjetitelje i uvodili u samo nalazište. Cilj nam je da osiguramo što bolju mogućnost prezentacije posjetiteljima unutar same sonde – pojašnjava Vacek i posebno naglašava da u sondu na Starom gradu trenutno nije sigurno ulaziti bez stručnog vodstva, ali da će to biti vjerojatno biti omogućeno kada se u bliskoj budućnosti izgradi arheološki park.
Osim lokaliteta Stari grad Pakrac koji je za sad definitivno najbogatije nalazište, Pakrac ima vrlo veliku zbirku manjih nalazišta i pakrački arheolozi svake godine analizama i terenskim radom dobivaju sve više vrijednih informacija.
U periodu od travnja do lipnja odradili su tri istraživanja i to na dva srednjovjekovna lokaliteta u naseljima Badljevina i Omanovac te prapovijesni u Derezi.
Više od 30 utvrda
Vacek ističe da su prošle godine pronašli desetak novih utvrda, u posljednjih pet godina još toliko. Sada samo na pakračkom području imamo dvadesetak, a na lipičkom još dodatnih petnaestak srednjovjekovnih ili prapovijesnih utvrda što potvrđuje da je u povijesti ovaj kraj strateški bio jako važan.
Početkom travnja odrađeno je zaštitno arheološko istraživanje u trajanju od deset dana na arheološkom lokalitetu Badljevina-Zidine, smještenom između današnjih naselja Badljevina i Gornji Sređani uz rijeku Bijelu, a prostire se na površini od približno pet hektara što ju svrstava u red najvećih hrvatskih zemljanih utvrda.
– Na objektima ove srednjovjekovne zemljano-drvene utvrde korištena je srednjovjekovna opeka, a utvrda se sastoji od zemljanog brežuljka odvojenog od ostatka utvrde dubokim zemljanim jarkom. Na brežuljku se nalazila plemićka kula od drveta i/ili opeka u kojoj je stanovao vladar posjeda sa svojom obitelji, a zapadno i sjeverno od utvrde nalazilo se podgrađe (naselje) sa gospodarskom i sakralnom zonom u kojoj je postojala kapela ili crkva sa grobljem. Sve zone su branjene dubokim opkopom i zemljanim bedemom sa palisadama. Utvrda se, zajedno s feudalnim posjedom, prvi puta spominje u 13. stoljeću, a većina informacija danas upućuje da se radi o utvrdi Pakar često nazivanom i Petrovina. Utvrda je višeslojna tako da osim srednjovjekovnog sloja sadrži i antički i prapovijesni sloj, pojašnjava Vacek.
Nakon Badljevine, pakrački arheolozi su tijekom svibnja odradili istraživanje na lokalitetu Dereza-Komljenice/Ambarište. Radi se o najstarijem do sada utvrđenom-fortificiranom naselju na području zapadne Požeško-slavonske županije.
Vrijedni nalazi
– Arheološka iskopavanja isprva su potvrdila postojanje srednjovjekovnog sloja koji je uništen gospodarskim aktivnostima u novom vijeku pa se o njemu može vrlo malo reći (ostaci željeznog alata). Daljnjim istraživanjima utvrđeno je postojanje tankog srednjovjekovnog sloja prapovijesnog utvrđenog naselja iz mlađeg kamenog doba (neolitika) te najvjerojatnije i ranijeg bakrenog doba (eneolitika) iz perioda od 4500 godina pr. Kr. do oko 3500.g pr. Kr. Prema svim karakteristikama naselje je pripadalo Sopotskoj kulturi (definiranoj po istoimenom nalazištu Sopot kraj Vinkovaca), a preliminarno je izdvojeno nekoliko dominantnih razina života naselja – navodi Vacek u svom izvještaju.
Najvrijednije nalaze predstavlja veliki izbor bikoničnih keramičkih posuda, ostaci keramičkog kaleža, pronalasci kamenih sjekira, brojni kameni noževi (mikrolitna sječiva) te dijelovi keramičke ritualne posude na nozi.
Na kraju i Vacek i Lokner ističu da, kada se sve spoji u jednu cjelinu, jasno je da pakrački kraj posjeduje neizmjerno arheološko bogatstvo.
Lokaliteti u opasnosti
– Sada je najvažnije to bogatstvo sačuvati jer ako se po tom pitanju nešto ne poduzme, kroz nekoliko desetljeća sve bi to moglo u potpunosti nestati. Sve je intenzivnija i agresivnija strojna poljoprivreda, šumarstvo, ali i druge grane industrije i infrastrukturni zahvati današnjice. Sve to bi mogli doslovno izbrisati lokalitete. Zato mislim da smo u kritičnom periodu u kojem trebamo poduzeti sve da očuvamo tu vrijednost koju imamo, prije svega zato što arheologija nije u sukobu s modernim razvojem nego je potrebno stvoriti simbiozu kroz dobru komunikaciju i volju. Dobar primjer smo imali u Badljevini gdje smo se dogovorili s vlasnikom oranice da u periodu kada nema poljoprivrednih radova mi napravimo istraživanje i nakon što smo sve dokumentirali, sonde smo zatrpali i vlasnik je normalno nastavio s radovima – zaključuje Vacek
