fbpx
Uhvaćen u zao čas, odraz u ogledalu skrivao je dušu koja prelazi, nesvjesne uspomene i neke druge magične svjetove
Foto: ilustracija
Mitovi i legende

Uhvaćen u zao čas, odraz u ogledalu skrivao je dušu koja prelazi, nesvjesne uspomene i neke druge magične svjetove

07.12.2018. Ured za blaga i misterije

Slavenski narodi vjerovali su kako u trenutku smrti mora biti tišina da se duša ne bi povratila, a tijelo nakon toga dugo i teško umiralo. Vjerovalo se i kako bi onaj tko vidi svoj odraz u ogledalu u kući u kojoj je mrtvac mogao i sam umrijeti ili da bi se duša mogla ogledati i zadržati u kući.

Foto: Ogledalo je vrlo složen simbol i nosi mnoga značenja. Predstavlja istinu, jasnoću i samopropitivanje te odražava dušu/Blaga & misterije (dvorac Sv. Križ Začretje)

To je vjerovanje karakteristično i za područje Slavonije. U Brodskom Posavlju tijelo se poslije smrti odjenulo u najbolje ruho. Umrli se polagao na odar načinjen od dasaka položenih na stolice, spojene klupe ili stol prekriven platnom. Uz tijelo se stavljala blagoslovljena voda i grančica ružmarina, smreke ili borovice jer se zimzeleno drveće oduvijek smatralo simbolom vječnog života.

Prozori su se prekrivali ručnicima ili bijelim boranim ponjavama što je bio znak ožalošćene kuće. Maramama ili ručnicima prekrivale su se sve sjajne površine u kući – slike, sat, staklenjak i naročito ogledalo.

Strahovalo se da bi dušu, koja izlazi iz čovjeka u vidu njegovog odraza u ogledalu, mogao odnijeti duh pokojnika, za kojeg se obično vjerovalo da se zadržava u kući sve do pogreba. Pod utjecajem ovog običaja danas se prekriva i televizor.

Ogledalo- odraz svemira

Vjerovanje kako se čovjekova duša nalazi u vodi ili ogledalu rašireno je kod mnogih naroda svijeta. Ogledalo je simbol imaginacije ili svjesnosti zbog svoje mogućnosti da odražava formalnu stvarnost vidljivog svijeta, misli, instrument je samopromatranja i odraz svemira. Simbol ogledala povezan je s vodom koja također reflektira odraz.

U legendama i folkloru često mu se pridaju magične osobine. Istaknutu ulogu ima u dobro poznatoj bajci o Snjeguljici. Ponekad je svojevrsni portal kroz koji se duša može osloboditi prelazeći na drugu stranu poput Alise s one strane zrcala Lewisa Carolla. Zrcalo je magični simbol nesvjesnih uspomena.

Dugo se vremena vje­rovalo da se kao ogledalo sjajnim komadima kovine mogu odbiti nesreća, čari i bolesti. Tko se noću, poslije jedanaest sati, pogledao u ogledalo, ugledao bi navodno pokraj svog lika đavola, vješticu ili neku drugu nakazu, dobio žuticu ili bi pak izgubio odraz u ogledalu.

Ta je opasnost bila osobito velika za rodilje, pa su se zato sva ogledala u njihovoj okolini uklanjala ili pokrivala. Vjerovalo se i da će se stanje bolesnika pogoršati ako se pogleda u ogledalo.

A okretanjem ogledala se navodno može izliječiti čak i padavica. Ako su se djeca prerano i prečesto gledala u ogledalo, postajala bi, prema vjerovanju, lakomislena i ponosna, a osim toga bi pomalo gubila dar govora, pa bi na kraju samo još mucala.

Ako se ručno ogledalo ostavilo da leži sa staklom prema gore ili ako bi čovjek sjeo pod zidno ogledalo, prijetila je nesreća. Mislilo se da darivanje ogledala ugrožava ljubav. Kada bi u nekoj kući netko umro, ogledala bi se sve do nakon pogreba pokrivala bijelom tkaninom da bi se spriječili daljnji smrtni slučajevi, kao i da se izbjegne da mrtvac dođe među ponovo rođene.

Ako je ogledalo palo sa zida i razbilo se, smatralo se da vlasnika čeka sedam godina nesreće ili pak da će netko iz te kuće umrijeti. Ogledalom se navodno moglo spriječiti i nevrijeme, a tko bi pogledao u čarobno ogledalo od berilija, mogao je u njemu razabrati svoju sudbinu.

Izvor: Karolina Lukač i Ivana Artuković: Posmrtni običaji i obredi; Helmut Hiller -Sve o praznovjerju