fbpx
Uklesana svetišta tragovi su Silvana, drevnog božanstva koje su stari Iliri štovali kao zaštitnika šuma, divljine, stada i pastira
Ritam vremena

Uklesana svetišta tragovi su Silvana, drevnog božanstva koje su stari Iliri štovali kao zaštitnika šuma, divljine, stada i pastira

21.01.2019. Ured za blaga i misterije

Drevni Iliri su narod koji je jedan period povijesti obitavao na ovim područjima. Iako imamo malo saznanja o njima kao narodu, poznato nam je da je Bog Silvan bio vrlo značajan u religiji drevnih ilira. Za vrijeme Rimskog Carstva, bio je vrhovno ilirsko božanstvo, a osobito je štovan kod Delmata. On je najraširenije božanstvo lokalnog postanja u Dalmatinskoj zagori.

Njegovo ime, koje je procesom interpretacije preuzeto od italskog boga Silvana, bilježe epigrafski spomenici, no znanstvenici tvrde da su prije imena Silvan Delmati imali najmanje dva druga imena za ovo domaće ilirsko božanstvo.

Silvan je kao božanstvo vezan uz šume, divljinu, poljoprivredu i pašnjake obnašao i ulogu zaštitnika stada. On je ujedno i bog granica i čuvar međa. Upravo zbog njegovih karakteristika bio je omiljen među pastirima koji su redovito obitavali po planinama i kršovitim područjima gdje su mu najčešće podizali svetišta i spomenike.

Brojne su kultne slike i spomenici na kojima se pojavljuje sam ili u prisustvu drugih božanstava poput božice Dijane (rimska boginja svjetla, života i lova) i ostalih bića poput nimfi. Poistovjećuju ga s Panom, grčkim bogom šuma, pastira i stada ali i s Faunom, rimskim bogom plodnosti, stada i šuma od kojeg je postao cjenjeniji.

Na spomenicima iz našeg priobalja, Silvan je najčešće prikazan s kozjim nogama, gornji dio tijela ima ljudske osobine a na glavi ima rogove i ponekad kozje uši. Od prikaza do prikaza razlikuju se atributi koji su uz njega prikazani (pastirski štap, siringa- panova frula, ogrtač – nebrida, grozd), dok se kao životinje u njegovoj pratnji pojavljuju jarac (ili koza) i pas.

Silvanov kult

Silvanova svetišta nalazila su se u pećinama ili područjima koje su zatvarale krševite litice. Takav primjer svetišta nalazi se u maloj špilji u konavoskom selu Močići. Postojala su i otvorena svetišta poput onog na brdu Kozjak kraj Splita gdje se u jednoj od mnogih litica nalazi uklesana kultna slika Silvana.

Samo ime brda Kozjak se može povezati sa ovim božanstvom. Ono sadrži riječ koza koja uvelike ime veze sa Silvanom ako uzmemo u obzir njegove prikaze na spomenicima i sličnost s Panom. Isto tako, u neposrednoj blizini, nalazi se grčki Tragurij, sadašnji Trogir, koji u sebi isto tako nosi tragos i oros što bi značilo kozje brdo.

Foto: svetište u maloj špilji u konavoskom selu Močići/researchgate.net

Kako su se Silvanova svetišta nalazila najčešće uz izvore žive vode, tako je  već spomenuto svetište u Močićima nekada imao izvor. Silvanov kult uvelike je povezan s nimfama, šumskim bićima kojima su bili posvećeni izvori vode.

Prikaz božanstva

Postoji veliki broj spomenika na kojima je Silvan prikazan sam, a najviše ih je pronađeno u primorju koje je bilo pod najvećim grčkim, te poslije rimskim utjecajem. Na njima, Silvan je prikazivan kao star, bradat i rogat satir s kozjim nogama. Blagog lica, uvijek okružen posvećenim mu drvećem (omorika i lovor) i životinjama (koza i pas). Također, bilo je i drugih atributa na spomenicima kao npr. nebrida, pedum i siringa.

Što se tiče zadinarskih delmatskih oblasti, zanimljiv je potpuni kontrast u prikazu Silvana iz tog područja. Ovdje je mlađahan, golobrad s čovječjim nogama u neodređenom prostoru.

Osim na području koje su nastanjivali Delmati, spomenici su pronađeni i u drugim ilirskim oblastima kao npr. u istočnoj Bosni, na Kosmetu, na Neretvi, u Konavlima i u sjevernoj Dalmaciji.

Iako je većina Silvanovih spomenika već poznata, postoji i veliki broj drugih spomenika po muzejima koji su nam još uvijek nepoznati, ili su bili površno interpretirani. Na onima s područja Hrvatske, najviše je prikazivano lovorovo drvo koje je karakteristično za naše mediteranske krajeve.

Na nekim spomenicima Silvan ima obilježja grčkog junaka Herakla. Ne misli se samo na atletsku građu, već postoje prikazi gdje mu je preko ruke prebačena koža nemejskog lava. Posve drugačiji prikaz među dalmatinskim Silvanovim spomenicima je liburnski reljef iz okolice Karina, na kojemu je bog prikazan kao mladić, vitka tijela, s čovječim nogama i bez rogova, ali s Panovim dugim i oštrim ušima.

Postoje i spomenici na kojima je Silvan u pratnji nimfa, a najviše ih je poteklo iz Salone i njene bliže i dalje okolice (Klis). Oni prikazuju Silvanovo ujedinjenje s nimfama, personifikacijama izvora i vode. Voda je element koji je imao svoje mjesto u Silvanovom kultu te on povezuje Silvana i nimfe.

Silvan je s vremenom poprimao i osobine drugih božanstava i kultova pa se na spomenicima može vidjeti i u društvu božice Dijane. Ovakvi prikazi najviše se mogu vidjeti u unutrašnjosti Dalmacije.

Iako nam je danas poznat relativno velik broj spomenika koji prikazuju ili spominju Silvana, malo znamo o njihovoj izvornoj funkciji. Mnogi od njih su najvjerojatnije stajali kao kultne slike u svetištima posvećenim ovom božanstvu.

 

izvori: Mirjana Sanader-O antičkim kultovima u Hrvatskoj; Lara Miklobušec- Silvanova svetišta na području salonitanskog agera; Matea Marušić -Kult boga Silvana među drevnim Ilirima