Za sreću, zahvalu i dobro zdravlje, Kugi, Bagunu i drugim nadnaravnim bićima iz priča ostavljali su darove i prinosili žrtve
Mitovi i legende

Za sreću, zahvalu i dobro zdravlje, Kugi, Bagunu i drugim nadnaravnim bićima iz priča ostavljali su darove i prinosili žrtve

15.11.2018. Ured za blaga i misterije

Žrtveni darovi su uspomene na prinose kojima su idoli ili pojedina nadnaravna bića darivani određenim jelima, pićima ili stvarima. U današnje vrijeme također postoji čitav niz prigoda u Hrvatskoj u kojima naš narod žrtvuje pojedini prinos za sreću, spomen ili zahvalu.

One upućuju na pretkršćanska vremena i čudi njihovo preživljavanje do naših dana. U većoj ili manjoj mjeri zabilježeni su kod svih Slavena, no kojem razdoblju povijesti ili prapovijesti pripadaju, teško je utvrditi.

O običajima s područja Prekodravlja pisao je etnolog Vid Balog opisujući načine na koji su naši stari prinosili darove pojedinim bićima za sreću. Neki od tih običaja živi su i danas.

Kugina mita

Na prozor ili pod raspelo stavljala su se na tanjur ili u košaru Kugina mita- sir prge ili turoši (stožasti sušeni ili dimljeni sir), slanina i kruh. Ta hrana simbolično je služila za žrtvu Kugi za vrijeme velikih zaraza kako bi bolest zaobišla pojedine obitelji ili selo Zadnji put se ovo žrtvovalo 1920-ih.

Nadali su se da će kuga, zadovoljna prinesenom joj hranom, otići.

Kiselo mleko i sir za Baguna i Hižnu kaču

Blaga & misterije

Ovaj običaj je davno nestao, samo najstariji kazivači pamte da se o njemu pripovijedalo (Hižna kača). Ukratko, ako bi se zmija pojavila oko stepenica, hodnika ili kućnog praga, nije ju se smjelo ubijati, već joj je trebalo u tanjuriću donijeti kiselo ili obično mlijeko da ga pije dokle god ona sama ne odluči otići.

Tako se postupalo i s mišem ili zmijom koji bi se pojavili oko peći. Smatralo se da kućni duh Bagun, čuvar ognjišta, uzima oblik ovih dviju životinja te mu se prinosio sir ili kiselo mlijeko dok sam ne odluči otići.

Pivo i kruh za Vodenjaka

Stari ribari znali su u Dravu bacati komadiće kruha i izlijevati pivo kako bi ugodili Vodenjaku, da se ne bi ljutio što love njegove ribe ili uznemiruju njegov posjed ploveći čamcima po Dravi

Hižni cimer

Kad bi dovršili zidanu i drvenu konstrukciju hiže, zidari bi, a to čine i danas, na vrh krova, a prije nanošenja crijepa (nekada slame) kao zaštitu od groma stavljali mlado i razgranato stabalce breze ukrašeno ručnicima i rupčićima. Obrisači i ropčeki bili su darovi koje su zidari odnijeli svojemu domu. Ovaj običaj nazivaju hižni cimer (kućni ukras).

Obrisači za sprevod

Ručnici kojima se prekriva zrcalo da duša ne ostane zarobljena u vlastitu odrazu te nađe put u raj, i oni koji se omotaju oko križeva za vrijeme sprovodne povorke poklanjaju se grobarima. Mrtvac se oblačio u mušku ili žensku nošnju, a u ruke mu se stavljao molitvenik ( ovaj običaj zaklapanja molitvenika i danas je živ, a zbog njega su nestale množine starih kajkavskih knjiga iz prošlih stoljeća), rupček, čislo (krunica) i svijeća. Prema kazivanjima koje je zabilježio Balog, čislo i molitvenik su svjedočanstvo pokkojnikove vjere koje nosi pred svetog Petra. Svijeća je tu da si osvijetli put kojim valja poći dok ne dođe pred vječni sud, a rupček zato da si obriše znoj u kojem se kupa mrtvik, jer što se više nekoga oplakuje, to se on više u grobu znoji.

Vino i pređa za Vede

Posle polnoćke japa bi navek zel čašo vina i to zlejal na pocek pak bi rekel: Bog pomori naše Vede da nadladajo…. a tak je zleval kaj bi z vinom prekrižil poceka.

Vino se o Božiću izlijevalo na kućni prag Vedima (dušama pokojnih pradjedova) kako bi oni okrijepljeni pomogli potomcima obitelji da nadvladaju svoje neprijatelje. Također, kad bi žene prele, zadnji komadić pređe puštao se niz vjetar u dvorište uz riječi: To nek bo našem Vedom! Običaj je nestao otkad se vuna više ne prede.

Vino za mladenku

Kad bi se mladenka oko pola noći presvukla u ruho snahe, na dan vjenčanja svekrva ju je darivaa kruhom i čašom vina uz riječi: Ja tebe darujem z ovem kruhom i vinom, a ti nas z božjim mirom i blagoslovom. Mladenka, sad već sneha otpila bi vino do pola čaše, a ostatak bi izlila iza svojih leđa desnom rukom preko lijevog ramena. Kazivači danas više ne znaju kome u čast.

Penezi pod pocek

Pod kućni prag se u glineni vrč (ili danas u staklenu flašu) stavljaju razni darovi- novci, pismo (danas i fotografije)- koji su svjedočanstvo o gradnji kuće, ali i uspomena potomcima, da bi jednom kad budu nanovo gradili ili preuređivali naišli na zapise onih koji su tu prije živjeli.