fbpx
Zaboravljene Sibile gradišćanskih Hrvata: bilježili su i prevodili drevne knjige proroka apokalipse koje leže razbacane po starim arhivama
Ritam vremena

Zaboravljene Sibile gradišćanskih Hrvata: bilježili su i prevodili drevne knjige proroka apokalipse koje leže razbacane po starim arhivama

04.04.2019. Ured za blaga i misterije

Među zaboravljenim manuskriptima gradišćanskih Hrvata osobitu pažnju privlače tekstovi povezani s drevnim narodnim vjerovanjima koji sadrže proročanstva, sanjarice, i drevne sibilinske knjige koje svoje korijene vuku još iz doba antike.

Sibila je zapravo grčki naziv za proročicu, odnosno ženu koja obuzeta božanstvom proriče budućnost. Prije su bile vezane uz jedno svetište poput Delfa koje su pohodili i junaci iz grčkih mitova. Poslije su lutale od naselja do naselja te se u pričama često dovode u vezu s junacima poput Eneje kojem jedna od njih služi kao vodič kroz podzemni svijet. Kasnije mu postaje  i savjetnica prilikom osnivanja Rima.

Smatra se kako su Sibilinske knjige možda etrurskoga, odnosno još starijega grčkog ili orijentalnoga podrijetla. Od IV. st. pr. Kr. različiti ih autori spominju u sve većem broju. Neke od najpoznatijih su eritrejska iz grada Eritre na Eubeji i kumska iz italskoga grada Kume kod današnjeg Napulja.

Sibilu Kumsku spominje i rimski pjesnik Vergilije te njezino boravište u kumanskoj špilji s dugačkim isklesanim hodnikom detaljno opisuje. Kasnija arheološka istraživanja sasvim su potvrdila točnost pjesnikovog opisa lokacije.

Prema pučkom vjerovanju, proročice Sibile su živjele vrlo dugo, čak i do 1000 godina i njihova su proroštva zapisivana u stihovima na palminu lišću, gdje i počinje postojati naziv Sibilinske knjige koji označava zbirku proročanstava, izreka i obrednih propisa.

Prema legendi, neka je starica ponudila posljednjemu rimskom kralju Tarkviniju Oholom devet knjiga proročanstava po izuzetno visokoj cijeni. Kako je kralj odbio toliko platiti,  ona je knjige jednu po jednu bacala u vatru dok na koncu nisu preostale samo tri koje Tarkvinije konačno ipak kupuje po prvobitnoj cijeni za svih devet. Starica je, bilježi predaja, bila Sibila Kumska.

Nadzor nad preostalim knjigama potom je povjeren posebnomu svećeničkom kolegiju koji je imao petnaest članova i konzultirale su se po odluci Senata samo kada bi Rimu zaprijetila opasnost poput potresa, kuge ili dolaska neprijatelja. Bile su pohranjene u Jupiterovu hramu na Kapitolu, a većim su dijelom uništene u požaru 83. pr. Kr.

Tajnovita svjedočanstva

Ipak, bile su dopunjene i obnovljene po odluci Senata te su za cara Augusta bile prenesene u Apolonov hram na Palatinu. Ne zna se kako su nestale i pretpostavlja se kako ih je dao spaliti  Stilihon na početku petog stoljeća.

Ono što je od njih ostalo, nalazilo se u fragmentima i kopijama koje su bile rasprostranjene po Bizantu odakle su se različitim varijantama i prijevodima proširile u ostale europske zemlje. Dvanaest sačuvanih knjiga Sibilskih proročanstava tako su nastale preradama ranije odvojenih tekstova, oblikovanih i sabranih u zajedničku zbirku.

Tumačeći sibilske izreke kao najave kršćanstva, Zapadna je crkva na izmaku srednjega vijeka prihvatila dvanaest sibila koje su predvidjele Kristov zemaljski dolazak i tako postale istovjetne starozavjetnim prorocima.

Prvi se tragovi sibilskih proročanstava u Hrvata mogu pronaći još u šesnaestome stoljeću, a poznato je tako i da  1670. Petar Zrinski prevodi za svoju suprugu Katarinu jednu Sibilu s mađarskoga izvornika koja se sačuvala samo u rukopisu i danas je poznata pod nazivom Knjiga gatalica kneginje Katarine Zrinske.

Pretpostavlja se kako su Gradišćanski Hrvati u doticaj sa Sibilama došli preko njemačkih, madžarskih ili slovenskih prijevoda na samom početku njihove povijesti u novoj domovini, današnjoj pokrajini Burgenland, (Gradišće ) u istočnoj Austriji. Prvi Gradišćanci stižu nakon što Osmanlije 1530-tih godina uništavaju gotovo sva naselja od Une i Velebita i od Kupe do Kapele.

Zbog dugotrajnih ratova s Osmanlijama, naroda je iz svih krajeva Hrvatske dolazilo sve više i prognanici su ubrzo organizirali uvjete za život u novoj sredini.  Sačuvali su materinski govor, tradiciju i vjeru ali su već u drugom naraštaju bile prekinute sve veze prognanika sa zavičajem u Hrvatskoj. Od tada je započeo njihov zasebni kulturno-povijesni razvoj, neovisan o matičnoj domovini pri kojem su stvorili vlastitu kulturnu baštinu, pismenost, književnost, školstvo, znanost i vlastiti književni jezik.

Tako je zajednica kroz stoljeća uspjela sačuvati brojne drevne običaje krajeva iz kojih su pristigli  poput naricanja, paljenje panja na Badnjak, paljenja uskrsnih vatri,  šaranje jaja, duhovskih krjesova, vjerovanje u vile te vjerovanja u vještice i uroke. Gradišćanski su Hrvati običavali bilježiti i različite apokrifne zapise koji su bili prožeti mitološkom onostranošću, bajkovitošću i proročanstvima.

No, utvrđivanje njihova točnog porijekla otežano je i time što ih vjerske oblasti nisu nikada službeno priznavale. pa je i njihovo širenje uvijek bilo prikrivano, prenošeno samo usmeno i kasnije dijelom zapisano u takozvane “pučke bilježnice”.

Čitanje o kraljici od Sabe

Unatoč tome, pojedini su prijepisi rukopisa brižno sačuvani i do danas, a među njima je svakako znameniti apokaliptički apokrif o sibilskom čudovištu pod naslovom Stenje od Sabe Kraljice (Čitanje o kraljici od Sabe), koje je u vrijeme prvog svjetskog rata bilo osobito omiljeno među Hrvatima iz sjevernog Gradišča.

U Čitanju o kraljici od Sabe proročica u razgovoru s kraljem Salamonom predviđa događaje povezane s Antikristovim dolaskom i koncem svijeta. Susret Salamona i Sibile, koja u pučkoj predaji zauzima mjesto kraljice od Sabe, započinje pitanjem što će biti u budućnosti nakon čega Sibila kralju počinje proricati o budućim neslogama, ratovima, pomorima i strašnom sudu koji će usljediti u budućnosti.

“Takaj ćedu veliki boji med narodi se stati. Pri nji će­du mnoge fele oružja hasnovati. … Va onu dob će biti čuda lakomnih duhovnikov, ki ako pri drugi ljudi ča vidu, oni je hote takaj željit imat. Oni ćedu za imanja nastat nemiloserdni. … Bog će človičji razum pobludit i oni nete jedan drugoga razumit. Oni ćedu zjednoga dela dvi na­činjit, iz polja pute načinjat. Još već tako nepotribnoga. … Boj će na jednoj strani herat, a pri dru­goj će se začet. …”

Gradiščanski Hrvati uglavnom su živjeli u proširenim obiteljima i na njihovu bogatu usmenu književnost etografi su upozorili već u drugoj polovici 19. stoljeća kada i započinje otkrivanje nasljeđa toliko bogatog da je vremenom ostalo zapisano u rukopisima koji nikad nisu sustavno istraživani.

Tako druga sibila postoji samo u rukopisu koji je zapisan 1942. godine. Okvir proročanstva sastoji se od putovanja kraljice u Jeruzalem gdje se htjela uvjeriti u mudrost kralja Salamona postavljajući mu nekoliko zagonetnih pitanja. “Uvjerivs’ se u to, Sibila mu poklanja ogromno bogatstvo. No, kako je bi la “krez zvezda cuda dojducega pripetenja spoznala i najper povidala”, ona zauzvrat ostaje u Jeruzalemu punih devet mjeseci i predskazuje Salomonu mnoge značajne događaje.

Tekst proroštava i ovoga je puta raspodijeljen po danima. Prvoga dana Sibila tako predviđa raspad Salomonova sjajna kraljevstva u dva dijela i velika previranja, propast Jeruzalema i veliko raseljavanje židovskog naroda zbog nevjernosti Bogu lzraelovu. Proriče i dolazak budućeg Mesije koji će umrijeti na krizu razapet i zadobiti nebesko blaženstvo. Rim će tada postati novi Jeruzalem, sveti tron nove vjere i svjetskoga carstva. Nastupanjem Sudnjega dana uspostaviti će se novi red medu ljudima.

Proračanstvo se nastavlja propastima brojnih kraljevina gdje u verziji gradiščanskih sibila postoji i ono češko koje povijesno prestaje postojati i postaje austrijska pokrajina porazom čeških ustanika kod Bíle hore 1620. godine.

Pročanstvo završava sudbonosnom bitkom koja traje 12. dana i završava pojavom nebeske vojske koja pomaže vjernicima u njihovoj borbi protiv neprijatelja. Nije slučajno ni spominjanje broja dvadeset i četiri, koji predstavlja jedinstvo Starog i Novog zavjeta. Redoslijed pojedinih dijelova proročanstva, osim smisaone veze, motivira se prema tome i mistikom brojeva. Odlučna bitka “kod Planika’ svakako je povezana s idejom apokaliptičnog boja Antikrista i Boga na poljanama Armageddona.

Unosom elemenata vlastite povijesti i tumačenja proizašlih iz kulturnog kruga kojem pripadaju, gradiščanski su Hrvati u svojim verzijama pročanskih zapisa isprepleli povijesne događaje koje su u narodnoj predaji tumačili kroz proročanstva.