in

Žena u zabranjenom gradu

caption
Obukla je dronjke, debele vunene čarape i zaprljala lice čađom. Prerušena kao prosjak zaputila se pješice preko Tibeta u zabranjeni grad Lhasu.
Pokušavala je nositi ruksak što diskretnije, nije se usudila ponijeti kameru i drugu istraživačku opremu, ali pod dronjcima i krpama skrivala je kompas, pištolj i novac za mito u slučaju da ju razotkriju kao strankinju. Nakon iscrpnog puta ušla je u Lhasu 1924. godine s grupom hodočasnika i ostala tamo dva mjeseca. Do kad su shvatili da im je strankinja u gradu već je bila na putu za Gyantse.
Francuska pustolovka Alexandra David – Neel napisala je da je od svoje pete godine „žudjela otići izvan svog dvorišta, krenuti cestom koja tamo prolazi i uputiti se u nepoznato“.
Rođena je 1868., jedne noći u istočnom Parizu. Sa petnaest godina pobjegla je u London, gdje je upoznala budističku filozofiju. Sa dvadeset i dvije ostavljeno joj je malo nasljedstvo kojeg je iskoristila da otputuje u Cejlon i Indiju.
Iskustvo Azije bilo je njezino otkriće. U dobi od 43 godine napustila je Europu zauvijek i započela život u Tibetu. Na tom udaljenom i golemom kontinentu Alexandra je pronašla duhovnu kuću, fizički i mistični svijet koji će istraživati slijedećih osam desetljeća.
Bila je prva žena koja je ikada ušla u tibetanski zabranjeni grad, apsolutno zabranjen strancima, a još više ženama. Da bi to izvela, u pratnji Aurha Yongdena, pješice je prešla 19,000 stopa dug put kroz smrznut prolaz i pregovarala prolaz s vojskovođama.
Bila je strastveni pustolov, istraživač, operna pjevačica, anarhistica, feministkinja, plodna i međunarodno priznata spisateljica te autoritet po pitanju budističkog rituala. U svojim je knjigama, osim geografskih i etnografskih opisa posjećenih regija zapisivala dragocjena saznanja o tibetanskim doktrinama, ritualima, kultovima i njihovim metodama duhovnog obrazovanja.
Kada je 1912. stigla je u kraljevski samostan u Sikkimu sprijateljila se s krunskim princem Sidkeong Tulku Namgya, najstarijim sinom suverena tog kraljevstva. Ondje je provela dvije godine proučavajući religijsku praksu u samostanima i u jednom od njih upoznala mladog Aurha Yongdena, petnaestogodišnjeg redovnika.
Oboje su se odlučili povući u pećinu pustinje na 4000 metara nadmorske visine u sjevernom Sikkimu kako bi meditirali. Nakon tog iskustva Yongden će ju pratiti na svim putovanjima i kasnije će ga David-Neel usvojiti kao sina.
U boravku u samostanu Kum Bun u provinciji Amdo upoznala se s čarolijama i inkantacijama. Izazvala je iznenadnu grmljavinu kako bi uplašila bandite koji su ju pratili preko sušnih visoravni „krova svijeta“. Kad bi ostala bez goriva ili hrane pod izuzetno niskim temperaturama uspjela se zagrijati i održati na životu meditacijom „plamena želuca“.
Nosila je pištolj kojeg je za vrijeme svojih putovanja ispalila samo jednom na razbojnika koji joj je pokušao ukrasti zadnju limenu žlicu.
Tijekom cijelog razdoblja njezinih putovanja, suočila se s čitavim nizom poteškoća, ali njezine napore nagrađivane su dubokim duhovnim iskustvima.
Asimilirala tibetanski način života, preferirajući ga europskom i postala Lady-Lama, naslov koji dokazuje da je prihvaćena u tibetanskom budističkom religijskom svijetu.
Sa sto i jednom godinom, malo prije nego što je umrla, Alexandra David-Neel tražila je obnovu putovnice.

Iz brodskog dnevnika “B e s a” – Markovo pismo

97 godina kasnije, jedan Van Gogh postao je najskuplje prodana slika u povijesti