Kako su stoljeća prolazila, Gagliana Grossa blijedila je iz sjećanja i postala zapis u starim pomorskim ispravama, samo crtica u isplatnim listama osiguravatelja. Olupina nekoć moćnog trgovačkog broda koji je potonuo kod otočića Gnalić nedaleko Biograda bila je natovarena bogatstvom koje je od Mlečana naručio sam Sultan.
Bilo je tu skupocjenih svijećnjaka, najfinijeg stakla, desetaka bačvi biranih pića, najmekših tkanina, haljina i odijela od brokata i škrinjica koje su skrivale vrijednost koja će biti otkrivena stotinama godina kasnije.
Tišina blaga Gagliane Grosse trajala je sve do šezdesetih godina 20. stoljeća kada je olupinu slučajno otkrila skupina turista iz Belgije koji su ronili i polako odnosili predmete iz olupine Gnalić. Tako prazna je Gagliana Grossa poznata danas. Bio je to šverc dotad nezabilježenih razmjera, krađa kulturnog blaga. I dalje smo u potrazi za neprocjenjivim predmetima sa Gagliane Grosse koji se danas nalaze u privatnim zbirkama diljem Belgije.
Maleni dio je spašen i dosad vraćen, i danas predstavlja pokretno kulturno dobro Republike Hrvatske. Kako definira Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara “pokretno kulturno dobro je zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba, stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine te dokumentacija o kulturnim dobrima”.
Početak bilježenja
Bilježenje pokretnih kulturnih dobara počinje krajem 19. stoljeća zahvaljujući utjecaju Bečke škole povijesti umjetnosti s teorijskim djelima Riegela i Dvoraka. Presudna je za uspostavu temeljnih načela zaštite spomenika u teoriji i praksi konzerviranja i restauriranja u Hrvatskoj, načela koje će preuzeti Đuro Szabo i Ljubo Karaman. Đuro Szabo tako je prvi obradio analitičkom metodom brojne pojedinačne spomenike s pripadajućim inventarom, a Ljubo Karaman produbio je proučavanje spomenika odabranih po kriteriju problemske važnosti i kvalitete.
Danas o pokretnim kulturnim dobrima brine Konzervatorski odjel Ministarstva kulture, na čijem se području kulturno dobro nalazi, a za područje Grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu.
Najveća krađa
Kao i u slučaju olupine Gnalić, svjetska kulturna baština posljednjih nekoliko desetljeća izložena je specifičnom obliku ugrožavanja – nezakonitom prometu. Najveća krađa kulturnih dobara dogodila se tijekom Domovinskog rata. Od 2001. do 2018. godine iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku vraćeno je ukupno 29.885 pokretnih kulturnih dobara u muzeje, crkve, manastire i arhive.
S druge strane, prema podacima iz procjene ratne štete nedostaje još 24.500 muzejskih predmeta iz 45 hrvatskih muzeja za koje se ne zna gdje se nalaze te da li su ti predmeti uništeni ili otuđeni i za koje ne postoji evidencija, niti su bili predmetom pregovora o povratu. Ukoliko se pojave na „crnom tržištu“ postaju predmet istrage nadležnih institucija, a to su Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), Interpol i Europol.
Krađe umjetnina, devastacije i pljačke arheoloških i hidroarheoloških lokaliteta, nezakonita trgovina, masovno krivotvorenje umjetnina i nezakoniti izvoz kulturnih dobara, sve su učestaliji oblici osiromašenja kulturne baštine mnogobrojnih zemalja, lišavajući ih time dijela njihovog povijesnog identiteta, njihove tradicije. Vrsta je to dobro organiziranog, vrlo unosnog međunarodnog kriminaliteta koji se intenzitetom i obimom svrstava odmah iza kriminaliteta vezanog uz trgovinu oružjem i narkoticima.
Čuvanje
Pokretna kulturna baština danas se čuva po muzejima, zbirkama i drugim oblicima, od čega je najveća ona Hrvatskog povijesnog muzeja, koja u čak 17 zbirki ima više od 300.000 predmeta, koji trenutno nisu dostupni javnosti jer Hrvatski povijesni muzej desetljećima nije imao prostor za stalni muzejski postav.
Zagrebački potres 2020. godine teško je oštetio i privremeni dom HISMUS-a, palaču Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch, te je Hrvatskom povijesnom muzeju konačno pronađen novi dom – dosadašnja zgrada Državnog hidrometeorološkog zavoda na zagrebačkom Gornjem gradu,
Briga
Na 2.700 četvornih metara tako će biti izložbeni prostor, arheološki lokalitet, ugostiteljski objekt, Motriteljska soba… Veliko ostakljeno pročelje prema parku Grič vizualno je najupečatljiviji dio nove zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja na kojoj traju radovi za koje je dobivena dozvola. To će postati mjesto gdje sudbina baštine govori o novom domu koji HISMUS nije imao desetljećima. Dom koji će javnost moći obići i tako pogledati još jedan dio pokretne kulturne baštine u kojoj će se možda jednog dana naći i oni izgubljeni predmeti sa olupine Gnalić.
Piše: Ana Mičić
Ovaj članak peti je dio serijala “Sudbine baštine” koji istražuje načine komercijalizacije kulturne baštine današnjih prostora Republike Hrvatske. Objavljen u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije. Cijeli serijal moguće je pročitati na ovoj poveznici.
Želite li doprinjeti nastavku serijala, navesti primjer ili prijaviti slučaj? Obratite nam se preko email adrese [email protected] .
