U nekoliko istarskih zaselaka izumire jezik koji se sve rjeđe prenosi s roditelja na djecu. Razumije ga sve manje ljudi, govori još manje. Tako po strani, odumire jezik koji je dio burne prošlosti i koji poput vremenske kapsule, vraća u vrijeme ranog 16. stoljeća kada balkanski Vlasi stižu u Istru opustošenu ratovima i epidemijama.
U borbama za prevlast i resurse, najviše je stradalo stanovništvo. Neki su pobjegli i potražili dom negdje drugdje, brojni su pak, stradali. Istra je u to vrijeme prazna i tvrdi gradovi poput Dvigrada već tada leže u ruševinama.
U potrazi za novim domom su i balkanski Vlasi, nomadski pastiri koje se povlače iz planinskih regija sjeverne Dalmacije. Kreću se prema sjeveru, bježeći pred osvajanjima osmanskih Turaka. Govore vlaškim i žejanskim, odnosno kako je poznat danas – istrorumunjskim jezikom.
Neki od njih ostaju na Krku, drugi pak, u sve većim skupinama dolaze u Istru što potiču i lokalne istarske i mletačke vlasti koje žele naseliti napuštene predjele.
Tragovi u nazivima
Tragovi koje su ostavili između ostalog se raspoznaju i po brojnim istarskih toponima poput zaselaka Faraguni, Buruli i Furuli. To upućuje kako su u prošlosti govornici toga jezika nastanjivali znatno veći dio sjeverne i središnje Istre nego je to slučaj danas kada postoji svega nekoliko zajednica koje su smještene u dva odvojena područja na sjeveroistoku Istarskog poluotoka.
Prvo je područje selo Žejane (Žejân) na sjeveru, smješteno u planinskom dijelu blizu ceste koja vodi od Rijeke do Trsta. Drugo područje obuhvaća nekoliko sela s okolnim zaseocima južno od Žejana (Žejân), oko sjevernog ruba Čepićkog polja, nedaleko ceste koja vodi od Tunela Učka do grada Labina.
Sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća i izgradnje modernije ceste, spomenuta su mjesta bila relativno izolirana no lakši pristup urbanim zajednicama doveo je do mnogo veće mobilnosti stanovnika, pa sada ima više govornika vlaškog i žejanskog koji žive u lokalnim urbanim centrima negoli u selima.
Vlaški i žejanski govore također brojni iseljenici iz tog područja koji su otišli u druge krajeve svijeta, prije svega u Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Australiju, većina njih odmah nakon Drugog svjetskog rata te 1960-ih godina.
Spašavanje jezika
U međuvremenu, na područjima gdje je toliko stoljeća postojao, govori ga sve manje ljudi što je i glavni razlog postojanja projekta “Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika“ koji je pokrenut 2005. godine sa ciljem dokumentiranja, opisivanja i analiziranja ugroženog jezika ne samo za znanstvene svrhe već i na upotrebu i za potrebe zajednice.
Dvije godine kasnije, istrorumunjski govor uvršten je u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Više o jeziku i njegovom današnjem stanju pitali smo dr. sc. Roberta Doričića koji, između ostalog radi na projektu i aktivni je govornik žejanskog jezika. U pokušaju da se jezik približi, treba ga čuti pa smo ga zamolili da odgovori na ugrođenom kojeg možete poslušati na audio snimci.
Kako je nastao žejanski jezik?
Žejånska limba ši vlåška limba ȃs do varijante de limba če se ȃn lingvistika kljęma istrorumunjski jezik. Sta limba s-av razvit de prarumunjska limba ši ura ȃj de patru povijesne grane de rumunjska skupina de limbe, skupa ku arumunjska limba, megelnorumunjska limba ši dakorumunjska limba. De dakorumunjska limba s-av razvit standard ȃn Rumunije.
Prijevod:
Žejanski jezik i vlaški jezik dvije su varijante jezika koji se u lingvistici naziva istrorumunjski jezik. Ovaj se jezik razvio iz prarumunjskog jezika i jedan je od četiriju povijesnih grana rumunjske skupine jezika, zajedno s arumunjskim, megelnorumunjskim i dakorumunjskim jezikom. Iz dakorumunjskog se jezika razvio rumunjski standardni (jezik).
Koliko ljudi danas govori žejanskim jezikom?
Ȃn Žejȃn je astez mȃnje de 30 de čelji akuj je žejȃnska limba limba le maje alor, čå če se po hrvacki ziče materinji jezik. Ȃn aljc lokur ȃn Hrvåcka ši ȃn svit morke ȃs ȃnka ko de 150 de čelji če vo kuvintu.
Prijevod:
U Žejanama je danas manje od 30 (govornika) kojima je žejanski jezik materinji jezik. U drugim mjestima u Hrvatskoj i u svijetu, možda je još 150 onih koji ga govore.
Koliko je jezik u stvarnosti ugrožen?
Limba je ȃn jåko tȃmna situacije, ke nu se više tremęte dela måja ši čåja pre dica, ke astez ni roditelji nu vo već kuvintu. Jelj ȃncelegu žejånski, ma nu vo kuvintu.
Prijevod:
Jezik je u jako lošoj situaciji, jer se više ne prenosi od majke i oca na djecu, jer danas ga ni roditelji već ne govore. Oni razumiju žejanski, ali ga ne govore.
Koliki je interes kod mladih ljudi za savladavanje žejanskog?
Ȃn Žejȃn je već šest let organizirjuta igraonica de žejånska limba. Dica se okupljujs saka dumireka, prla ȃj ši anu de šula. Jelj ȃnvecaves osnove de žejånska limba, kȃntu pre jå ši se igres. Samo čå nu-j dosti de anvecå kuvintå žejanski, jelj rę moręj kuvintå akåsa ku čelji če štivu žejanski, čå ȃs akmo majviše alor none ši noni.
Prijevod:
U Žejanama je već šest godina organizirana igraonica na žejanskom jeziku. Djeca se okupljaju svake nedjelje, za vrijeme školske godine. Oni uče osnove žejanskog jezika, pjevaju na njemu, igraju se. No, to nije dovoljno da bi se naučilo govoriti žejanski, oni bi trebali kod kuće govoriti s onima koji znaju žejanski, to su sada najvećim (dijelom) njihove bake i djedovi.
