Teško oštećene freske koje su ljetos tijekom preuređenja otkrivene iza tapeta u dvorani “Ban Jelačić” u Banskim dvorima restauriraju se i još nije poznato kada će biti predstavljene javnosti. Trenutno je u tijeku izvedba retuša, odnosno oslikavanje nedostajućih dijelova slikane kompozicije.
Prema informacijama koje su trenutno poznate, zidni oslik datiran je na sam prijelaz 18. u 19. stoljeće što znači kako je njihov naručitelj bio Ivan Kulmer. On je naime 1801. godine na mjestu stare kuće Zrinskih (tada poznata kao palača Sermage-Kulmer), koja je teško stradala u požaru počeo graditi reprezentativnu palaču.
Nedovršenu, prodao ju je 1808. godine Zemaljskoj vladi za 75.000 forinti što je vidljivo iz odluke kojom je Hrvatski Sabor, koji je zajedno zasjedao sa Zagrebačkom županijom do 1807. godine, kupio kraljevsku kuću u kojoj će se uz Sabor moći smjestiti i najviši sudovi te u kojoj će moći stalno stolovati hrvatski ban.
Nepoznat autor
Freske su rad još uvijek nepoznatog srednjoeuropskog slikara i nisu sačuvane u cijelosti. Prema prvim zaključcima konzervatora prikazana je iluzionistička arhitektura koja prati format i otvore zidova te kojom su uokvirene četiri vedute sličnog sadržaja ali različite kompozicije. Na svakoj je u prvom planu prikazan kopneni krajolik s drvećem, a u daljini morska obala, gradovi i građevine.
Postoje i sumnje kako jedan dio freski prikazuje i jednu od prvih poznatih veduta grada Zagreba. Freske su izvedene secco tehnikom na nekoliko slojeva vapnenih naliča i žbuci vapnenog sastava i na njemu su zbog godina nebrige zatečena različita oštećenja, poput natučenih površina nastalih kao priprema za prihvat nove žbuke, te kanala za električne instalacije iz raznih faza uređenja dvorane.
Na nekim mjestima nedostajao je slikani i žbukani sloj do građe zida. Osim vidljivih mehaničkih oštećenja, utvrđena su i oslabljena vezivna svojstva i raslojavanje žbuke i naliča. Mjestimično su bila prisutna i oštećenja u vidu ljuskanja slikanog sloja.
Nalaz konzervatora
Analizom postojećeg stanja i sondiranjem utvrđene su prostorne i oblikovne promjene dvorane tijekom godina kao i stupanj sačuvanosti, odnosno oštećenja zidnog oslika. Izrađena je i komparativna studija zidnog oslika s likovnom i sadržajnom analizom te komparativnim primjerima kako bi se mogli rekonstruirati nedostajući dijelovi.
Provedena su i laboratorijska ispitivanja na uzorcima pigmenata, veziva i žbuka kako bi se utvrdila tehnologija i sastav slikanog sloja i žbuka te prema tome odredio daljnji postupak. Na oslikanim područjima izvedeno je i nekoliko proba čišćenja i proba reintegracije slikanog sloja. Ujedno je cijela dvorana detaljno dokumentirana fotografiranjem i metodom 3D laserskog skeniranja. Rezultati navedenog objedinjeni su u prijedlogu završne prezentacije zidnog oslika i uređenja dvorane.
Nakon konzervatorsko-restauratorskih istraživanja započelo se s čišćenjem zidnog oslika od ostataka naknadnih naliča mehaničkim putem, uklanjanje naknadnih slojeva žbuka i električnih instalacija s oslikanih ploha. Svi rubovi oslikanih slojeva žbuka su obrubljeni, a podbuhla su područja žbukanih slojeva injektirana, čime je izvorni sloj konsolidiran.
Reintegracija žbukanih površina izvedena je slojem grube, podložne vapneno-pješčane žbuke, te je na nju nanesena također vapneno-pješčana žbuka, ali fine granulacije. Ožbukani su također i dijelovi zida na kojima nema oslika, te su uređeni spojevi nove žbuke i stare žbuke sa zidnim oslikom. Nanesen je završni sloj, tonirani glet, kao priprema za oslikavanje ploha zida na kojima oslik nedostaje.
Podsjetimo, freske zapravo prikazuju pogled s balkona čija je ograda jasno vidljiva na donjim dijelovima, s nacrtanim reljefnim zidovima koji uokviruju svaku od njih. Čak i danas, kad je dvorana u radovima i letimičan pogled promatraču daje dojam kako stoji na balkonu i gleda različite pejsaže. Zahvaljujući njima, cijela je dvorana prije imala dojam otvorenosti i prozračnosti.
