U vrijeme radnje “Gričke vještice” pisma iz jednog u drugi grad dugo su putovala. Sredina je to 18. stoljeća i tada nije postojala razvijena poštanska služba, Bili su to kuriri trgovačkih cehova, samostana, pa i trgovci, ovisno o dobroj volji, nudili usluge prijenosa pisama i robe svima koji su bili voljni platiti.
U vrijeme Rimskog Carstva, pošta je na području Hrvatske itekako postojala, no njegovim padom – i ona prestaje postojati. Stoljećima kasnije, djelatnost obitelji Thurn und Taxis označila je prekretnicu u organizaciji poštanskog prijenosa u srednjoj i zapadnoj Europi. Naime, obitelj je obavljala poštanski promet punih 450 godina. Postala je glavni poštanski koncesionar u Austriji, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Poljskoj, njemačkim državama te na području Hrvatske.
Zahvaljujući isključivom pravu glasnici i kuriri Taxisovih pošta mogli su kazniti i ukloniti s puta svakog tko obavlja prijenos pisama, tereta i ljudi. Ferdinand I. naložio je uspostavu prvoga poštohoda prema Hrvatskoj od Graza do Jastrebarskoga 1525., a 1529. uveden je poštohod Beč – Zagreb.
Kako je pošta došla do Zagreba
Za organiziranje redovitoga poštanskog prometa za područje Ugarske, Češke, jednog dijela Austrije, dijela Hrvatske, Slovenije i Vojvodine dobila je 1624. i obitelj Paar. Pored vlastite organizacije javnoga poštanskog prometa, obitelj Paar mogla je izdavati koncesije i drugim osobama za otvaranje pošte.
To je kasnije uvjetovalo stvaranje tzv. ugovornih pošta kod kojih pravo obavljanja poštanske službe u pojedinim mjestima imaju privatne osobe. Na području Zagreba, koji u to vrijeme još nema organizirane javne poštanske službe, javlja se tzv. Furmans-post. Prvi takav trgovac-poštar “Jacobus marcator postarum magister Zagreabiae” spominje se u Zagrebu krajem 1695. godine. Prenosio je poštu neredovito, prema prilikama.
Pošta je u tom razdoblju počela dobivati status javne službe, poštanski regal, redovite poštanske veze. Utvrđeni su smjerovi poštanskih linija i postignute su stabilne cijene za prijenos pošiljaka. Osoblje je nosilo odore zbog prepoznavanja, a kao poštanski znak javlja se rog – koji postaje simbolom poštanske službe. U početku 18. stoljeća pojedine države oduzimaju ili otkupljuju koncesije od privatnika te počinju razvijati javne poštanske službe. Godine 1722. austrijski car otkupljuje poštanske koncesije od obitelji Thurn-Taxis i Paar. Tako nositelj organizacije javnoga poštanskog prometa postaje država. Nešto kasnije objavljen je Poštanski patent kojim su normativno regulirana važna pitanja organizacije i funkcioniranja javnoga poštanskog prometa.
Početkom 19. stoljeća u gotovo svim zemljama napušteni su svi oblici koncesija i poštanska služba se organizira kao jedinstvena javna služba monopolističkog tipa. U Hrvatskoj je 11. kolovoza 1848. godine bila osnovana prva nacionalna poštanska uprava sa sjedištem u Zagrebu – Vrhovno hrvatsko-slavonsko upraviteljstvo pošta.
