U potresima koji su 28. i 29. prosinca pogodili široko područje Sisačko – moslavačke i Zagrebačke županije, te grada Zagreba, stradalo je sedmero ljudi. Najteže je pogođeno područje Petrinje, Siska, Gline i okolice gdje je velik broj stanovnika ostao bez krova nad glavom.
Na zahvaćenom području, uništen je velik broj zgrada od kulturnog i obrazovnog značaja te mnogi sakralni objekti. Povijesne zgrade iz 19. i 20. stoljeća s lošim temeljima, neke obnovljene, neke ne, sve su jako stradale, neke od njih potpuno su devastirane i morat će se rušiti.
Na području Sisačko moslavačke županije oštećene su povijesne gradske jezgre Siska, Petrinje, Gline, Kostajnice te gotovo sva pojedinačno zaštićena kulturna dobra na području županije.
Od kulturno-povijesnih cjelina najteže je stradala povijesna jezgra Petrinje, u kojoj različiti stupanj oštećenja imaju sve kuće od ukupno 527 zgrada u jezgri. Štete se kreću od vrlo teških do razornih oštećenja, a sve pojedinačno zaštićene zgrade u Petrinji teško su stradale. Među njima je i zgrada gradske uprave, crkva Sv. Lovre, osnovna škola i Učiteljski fakultet.
Karakter oštećenja u Sisku i Glini sličan je oštećenjima nastalim u Zagrebu, a od ukupno 1188 kuća u povijesnoj jezgri oštećeno je oko 800 zgrada u kategorijama štete od lakših oštećenja do znatnih i teških oštećenja. Pojedinačno zaštićenih 30-ak stradalo je u navedenim kategorijama.
U Sisku su najviše stradale starije građevine u gradskom središtu, no niti jedna se građevina nije srušila. Jedan od simbola Siska, Stari most koji se smatra jednim od najljepših u Hrvatskoj izgubio je svoju stabilnost i nije siguran za prelazak.
Sama izgradnja ovog mosta trajala je devet godina, a počeo se graditi 1925. na lokaciji pored derutnog drvenog mosta koji je prvi, 1874. godine, počeo spajati Civilni i Vojni Sisak. Stari most jedan je od rijetkih mostova od kamena i opeke koji se i danas koristi.
Oštećenja su vidljiva i na krovištu Starog grada, spomenika nulte kategorije i jedne od najpoznatijih vojnih utvrda u Europi. Tvrđava u Sisku sagrađena je po narudžbi zagrebačkog Kaptola na samom ušću rijeke Kupe u Savu između 1544. i 1550. godine radi zaustavljanja turskog prodora.
Danas se u njemu nalaze prostorije Gradskog muzeja Sisak pa se u njemu nalazi dio zbirki i odjela koje sisački muzej posjeduje: arheološki, etnografski, kulturno-povijesni, numizmatički i galerijski.
Radovi na hitnoj sanaciji već su pokrenuti, obzirom kako će se tamo prihvatiti i pohraniti pokretna kulturna dobra i zbirke koje se trenutno nalaze u oštećenim prostorijama.
Zgrada stara 140 godina u kojoj se nalazila sisačka glazbena škola teško je nastradala u potresu, veliko je oštećenje na stubištu, popucali su zidovi učionica i velika dvorana. Dio zida pao je na automobile ispred zgrade koji su uništeni.
Riječ je o spomeniku kulture, nekadašnjoj sinagogi sisačke židovske općine koja je podignuta 1880. godine, a devastirana za vrijeme Drugog svjetskog rata. Sisačka sinagoga izgrađena je u vrijeme kada je u gradu i okolici živjelo 232 Židova, bila je središte života židovske zajednice u Sisku i Posavini. Njezin posljednji rabin dr. Beno Reiss je ubijen kao žrtva Holokausta 1943. godine.
Od 1967. godine u zgradi sisačke sinagoge djeluje glazbena škola koja je dobila ime po Franu Lhotki (1883.-1962.), skladatelju i dirigentu češkog porijekla. Danas je to javna škola, središte glazbenog obrazovanja i kulture, koja okuplja glazbene pedagoge, stvara publiku, odgaja generacije glazbenika te broji 368 učenika.
Posebno teško su oštećene crkve s velikim oštećenjima konstrukcije, djelomičnim ili potpunim urušavanjem. Prema dosadašnjima podacima kojima raspolaže Ministarstvo kulture, stradalo je oko 50 sakralnih građevina crkava, kapela, župnih dvorova, među kojima su posebno vrijedne Katedrala Uzvišenja Sv. Križa u Sisku i Sveta Marija Magdalena u Selima kod Siska.
Stradala je crkva u Gori i Žažini, Pešćenici, Odri, Hrastovci, Hrvatskom Čuntiću i Petrinji, kapela Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku i kapela Sv. Jakova u Mošćenici i mnoge druge. Pet škola je neupotrebljivo, a devet jako oštećeno. Kapelica Sv. Filipa i Jakova u Reštovu – župa Imena Marijina Kamanje, iz 1704. godine, građena u stilu ranog baroka, zaštićeni spomenik kulture, doživjela je dodatna oštećenja prilikom potresa dok je župna crkva Uzvišenja Svetoga Križa u Kravarskom ostala bez tornja i morat će biti srušena.
Crkva Sv. Nikole i Vida u Žažini kraj Lekenika nije izdržala potres, urušio se zvonik i strop građevine, a pod ruševinama je ostao zatrpan tamošnji orguljaš.
Vanjština crkve je obnovljena sredinom 20. stoljeća zbog teških oštećenja nastalih u Drugom svjetskom ratu, no zvonik je i prije potresa bio u lošem statičkom stanju i postojala je opasnost od pada zvona.
Unutrašnjost crkve nije sanirana niti od oštećenja nastalih u Drugom svjetskom ratu. Crkva je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao preventivno zaštićeno kulturno dobro. Gradila se između 1778. i 1788. na mjestu stare drvene župne crkve Sv. Nikole oko koje je bilo groblje. Ima elemente klasicizma, ali je zadržala barokni tlocrtni i prostorni karakter.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se nalazi u selu Gora na Banovini, uz jednu od najvažnijih srednjovjekovnih prometnica koja vodi od Petrinje za Glinu i Topusko te dalje prema Jadranu, pretrpila je teška oštećenja.
Riječ je o jednoj od prvih gotičkih sakralnih građevina u kontinentalnoj Hrvatskoj, a njena burna prošlost obilježena je promjenama posjednika, među kojima se ističu viteški redovi templari i ivanovci.Crkvu su sagradili templari u drugoj četvrtini 13. stoljeća na mjestu starije romaničke crkve. U turskim osvajanjima teško je oštećena, no nakon oslobađanja prostora Banovine temeljito je obnovljena.
Crkva je u Domovinskom ratu granatirana i zapaljena, nakon čega su pokrenuta arheološka istraživanja. Najzanimljiviji nalazi svakako su oni koje možemo povezati s prisutnošću viteških redova u Gori poput srebrnog denara ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Crkva je 2015. godine rekonstruirana od temelja. Građena je pet godina, bez korištenja suvremenih materijala, u njoj nema ni betona ni željeza, a klesanci su slagani starom tehnikom slaganja kamenih blokova.
Župna crkva Sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska teško je stradala u potresu, urušio se dio župnog dvora te su tornjevi jako oštećeni. Crkva je nakon potresa potpuno neupotrebljiva.
Župna crkva zajedno sa župnim dvorom pripada spomenicima hrvatske kulturne i sakralne baštine. Župa osnovana 1702. godine u baroknom razdoblju, pod zaštitom zagrebačkog Kaptola, postala je rezidencija kaptolskih kanonika. Gradnja crkve i kurije trajala je od 1759, do 1765. godine. Graditelji su bili talijanski majstori, a pomagali su im žitelji mjesta i Kaptolski kmetovi.
U crkvu je ugrađen materijal iz stare Siscije. Do danas je još uvijek nepoznat projektant crkve, a koji zasigurno pripada kulturi visokog austrijskog baroka. Ona je svojom izvedbom i arhitekturom izuzetna monumentalna građevina i jedna je od najvrijednijih i najljepših baroknih crkvi kontinentalne Hrvatske. Osim izuzetne arhitekture, ima i posebno mjesto zbog iluzionističkog oslika unutrašnjosti. U crkvi se nalaze i posebno vrijedne orgulje koje je izradio Joannes Franciscus Jenechek, slovenski graditelj češkog porijekla.
Ministarstvo je odmah pristupilo prvom pregledu stradale baštine, a popis šteta na nepokretnim i pokretnim kulturnim dobrima utvrđivat će se prema metodologiji koja se koristila u ožujku 2020. godine kada je potres pogodio područje Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. S utvrđivanjem popisa šteta započet će se 11. siječnja, a angažirani su konzervatori iz cijele Hrvatske.
