Kao što smo vidjeli u prošlim nastavcima ovog feljtona (linkovi), osnivanje masonerije na Hrvatskim prostorima i u njenom civilizacijskom susjedstvu bilo je istovremeno sa europskim trendovima i društvenim strujama. Nakon debakla i poraza reformskih struja u Habsburškom carstvu na kraju 18. stoljeća, situacija postaje kompliciranija.
Masonstvo grofa Draškovića i njegovi suvremenika bilo je u najvećoj mjeri samoniklo i neovisno, na povijesnom području banovine Hrvatske i Slavonije. U Rijeci, formirano je nekoliko loža koje su povezane sa maticama u Italiji. Nakon uspjeha Napolenovih armija i formiranja Ilirskih provincija – cijela se jadranska Hrvatska puni ložama, koje rade pod zaštitom francuskih i talijanskih velikih loža. U Istri nema pravih masonskih loža, ali zato ,u Vrsaru i Balama rade i stvaraju dvojica ezoterika koji pripadaju talijanskom i latinskom svijetu, ali imaju utjecaja – sve do danas – na ukupno svjetsko slobodno zidarstvo: Alessandro Cagliostro i Giacomo Girolamo Casanova. Površna povijest ih bije reputacijom prevaranta i zavodnika, ali njihov doprinos je značajan, kroz takozvani ‘Egipatski ritual’ koji je utemeljen u i danas postojećoj gradskoj vijećnici Bala (Vale d’Istria).
Zabrana i posljedice
Zabrana masonerije u Habsburškim zemljama traje sve do 1867. godine i podjele na Austrijski i Ugarski dio monarhije, dok se francuske i talijanske lože u Dalmaciji i Kvarneru gase istovremeno sa padom Napoleona. Novu, liberalniju klimu u drugoj polovici devetnaestog stoljeća slijedi značajno promijenjena mapa utjecaja i vrsta masonstva u Europi i svijetu.
U anglosaksonskom području, nekadašnje lože otvarane po engleskim i škotskim gostionicama transformirale su tijekom stogodišnje evolucije u ‘Ujedinjenu veliku ložu Engleske’, koja nije istovjetna ali ima kontinuitet sa prvom velikom ložom osnovanom na početku osamnaestog stoljeća Londonu. Brend nastao tom evolucijom (UGLE) i danas je dominantan i prepoznatljiv, tako da ga mnogi izjednačavaju sa samim masonskim fenomenom.
Konkurentska masonerija
Kao svojevrstan nasljednik duha Francuske revolucije, na kontinentu u sredinom devetnaestog stoljeća postoji Grand Orijent Francuske i nekoliko konkurentnih Grand Orijenata Italije, reflektirajući složeno političko i regionalno ustrojstvo naših prekojadranskih susjeda. Iz mističnih početaka ‘Egipatskog obreda’ u Balama i Vrsaru, nastaje snažna podzemna struja ‘Drevnog obreda Memfisa i Misraima’, naročito popularna u latinskim zemljama, ali također i Rusiji. Sa istoka dolazi tzv. Orijentalno slobodno zidarstvo, vezano uz Bektašijski islamski red, ali čiji su članovi također i kršćani i Hebreji. Posljednja značajna loža tog reda, Ali-Koč, imala je svoje središte u Beogradu – dok je još uvijek bio u poluvazalnom odnosu prema Velikoj porti. Njemačka je dom nekoliko različitih masonskih linija, ali i ezoteričnih organizacija koje imaju srodnosti sa slobodnim zidarstvom ali ne prate u potpunosti njegovu formu.
Utjecaj svih tih velikih organizacija prelama se u Hrvatskim zemljama i njihovom okruženju, na kraju 19. i početku 20. stoljeća. Pred prvi svjetski rat, u Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Dalmacije i Slavonije radile su tri lože: “Ljubav bližnjega” i “Maksimilijan Vrhovac” u Zagrebu te “Budnost” u Osijeku, s više od stotinu aktivnih članova. Početkom rata rad u zagrebačkim ložama staje, a nastaje nova loža “Ljubav bližnjega” koja od svibnja 1917. izdaje knjige Machiavellija, Montesquiea, Rousseaua, Theodora Roosevelta, Vinka Kriškovića i Natka Nodila.
Loža “Ljubav bližnjega” je 29. kolovoza 1918. godine, slijedeći političke prevrate, promijenila pravila, kako bi mogla uspostaaviti Provincijalnu velika loža Hrvatske. Dva mjeseca kasnije, 24. studenoga, Povjereništvo Narodnog vijeća za unutarnje poslove Hrvatske i Slavonije odobrilo je utemeljenje Velike Lože “Ljubav bližnjega”.
