Iznad Istarskih toplica uzdiže se 85 metara visoka stijena koja dominira krajolikom sjeverozapadnog dijela Istre. Zovu je Gorostas i ispod njega se nalazi ljekoviti izvor Sv. Stjepan koji je korišten još u antičko doba.
U blizini su pronađeni natpisi u kamenu, stari rimski novac i nakit, a prvi pisani dokumenti potječu iz 1650. godine, kada je biskup Tomassini zapisao: “U motovunskim šumama izvire topla voda sa sumporom, čiji se potok ulijeva u rijeku Mirnu. Seljaci se peru u toj vodi i time liječe reumatizam i razne bolesti kože.”
Ljekovita voda
Na vrhu gorostasne stijene nalazi se ruševina stare crkve Sv. Stjepana koja je podignuta na temeljima stare crkve iz 16. stoljeća, od koje se pruža prekrasan pogled na dolinu Mirne i Motovunsku šumu.
Kraj je poznat po visoko sumpornoj i prirodno radioaktivnoj vodi koja liječi i smanjuje bolove. Znanstveno i u praksi dokazano je da pomaže kod liječenja kroničnih reumatskih bolesti, dermatoloških oboljenja, bolesti gornjih dišnih puteva, ginekološke bolesti i dobra je za postoperativnu rehabilitaciju.
Prva analiza vode napravljena je 1858. godine, a rezultati ispitivanja jednaki su današnjima. Prisutnost sumpora i prirodne radioaktivnosti u vodi djeluje protuupalno, smanjuje bol, povećava cirkulaciju i ubrzava metabolizam. U to su vrijeme prvih ispitivanja toplice bile poznate pod imenom «Terme Santo Stefano» i u stručnim i znanstvenim krugovima preporučuju se kao jedne od boljih u Austro-Ugarskoj.
Legenda o stijeni Gorostas
Priča govori o čednoj i dobroj djevojci, koja je zbog optužbe za nemoral odlučila sebi oduzeti život. Naime, jedan oprtaljski grof loveći po području motovunskih šuma susreo je djevojku Mariju dok je ona čuvala ovce i prela vunu te potpuno zaluđen njenom ljepotom strasno zaljubio i ne gubeći vrijeme zaprosio Mariju. No, zatečena i preplašena djevojka bila je zaljubljena u kmeta Jakoma, svog susjeda.
Kćer oprtaljskog podesta bila je zaljubljena u tog grofa, te je zbog ljubomorne pakosti širila glasine da je Marija lakomislena grešnica. Čuvši te klevete o Mariji, Jakov prestade gajiti nježne osjećaje prema njoj i uskrati joj ljubav.
Kako se Marija nije mogla pomiriti da ju Jakov više ne voli, odlučila se popeti na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala se sv. Stjepanu: „Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, a ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“. Prema legendi, Marija je skočila, ostala živa, te je otada to mjesto bilo izvorištem ljekovite vode.
