Kuća na adresi Vlaška 5 u javno dostupnim izvorima raspoznaje se kao Kuća Lacković-Žigrović. Dok prolaznici vide platno s lažnom fasadom a internet špekulira o postojanju masonske lože, među slobodnim zidarima današnjice koji se ne bave samo svojom karijerom, poznata je i kao prvi hram. Mjesto koje se spominje često, ali samo šaptom.
Tajanstvena Prudentia (Zur Klugheit) osnovana je prije 245 godina. Djelovala je kratko, samo 13 godina no ostavila je suptilan i neizbrisiv trag u događajima koji su uslijedili i oblikovali modernu povijest Hrvatske.
Tijekom susreta u njezinoj utrobi, njezini članovi vodili su povjerljive razgovore o revoluciji po uzoru na Francusku, izmjenom stavova i mišljenja zasijali sjeme Ilirskog pokreta desetljećima prije nego se pojavio i izravno utjecali na razvoj svijesti o nacionalnom identitetu.
Prudentia i dan danas budi znatiželju novinara željnih površnih senzacija, građana žednih racionalnih objašnjenja i stručnjaka koji o stvarnoj povijesti zgrade nerado javno govore zato što je riječ o spiritualnom domu hrvatskih slobodnih zidara.
Iz mraka prošlosti
Danas u loži vlada mrak koji je potpuna opreka ideje o simboličkoj svjetlosti koja se trebala preliti na sve društvene sfere ovih prostora.
Kroz ovaj članak, otkrivamo stvarne prostorije prve zagrebačke lože slobodnih zidara Prudentia. Kroz javne dokumente, insidere i stručna mišljenja pratimo njezinu povijest i bilježimo stvarnu razinu utjecaja.
Ložu “Prudentia” 1773. godine utemeljio je hrvatski grof i pukovnik Ivan VIII. Drašković iz velikaške obitelji Draškovića Trakošćanskih koji se istaknuo u Sedmogodišnjem ratu.Bio je sin generala Kazimira Draškovića, člana jedne bečke lože.
Doba je to kada Josip II. Habsburgovac u slobodnim zidarima vidi saveznike u provođenju prosvjetiteljskih reformi.
Tako Drašković po tadašnjoj Hrvatskoj i Ugarskoj organizira brojne lože. Prva u jugoistočnoj Europi zvala se “Ratno prijateljstvo” ( L’Amitié de Guerre) i utemeljena je u Glini 1759. godine. Ubrzo se lože osnivaju u Varaždinu, Križevcima, Zagrebu, Karlovcu, Otočcu i Osijeku. Danas se kolokvijalno zovu prvom generacijom loža slobodnih zidara u Hrvatskoj.
Jutro je i koristimo priliku za fotografiju današnjeg izgleda zgrade bez prolaznika. Stojimo ispred dvokrilnih vrata i promatramo isto što i svaki drugi prolaznik. Drvena i masivna vrata načeta zubom vremena uokvirena su oštećenim kamenim dovratnicima i skrivaju nekoliko detalja.Na zaglavnom kamenu portala isklesana je muška bradata glava i inicijali tadašnjeg vlasnika: I(van) L(acković).
Otkrivamo kako je Lacković bio časnik koji je služio u Vojnoj krajini gdje je upoznao Draškovića te kasnije ustupio na korištenje prostorije svoje kuće loži slobodnih zidara. Bradata glava predstavlja Ivana Krstitelja, zaštitnika Ivanjskih loža kojima je Prudentia očigledno pripadala.
Vrata oblikom djeluju poznato, elegantno i pomalo mistično. Kao da su već negdje viđena. I jesu! Povjesničar Gjuro Szabo zauvijek ih je ovjekovječio na koricama svoje knjige “Stari Zagreb”. Pitamo se zašto bi ulazna vrata lože završila na naslovnici knjige o Zagrebu?
-Htio je poslati poruku o važnosti lože Prudentia kako za grad Zagreb, tako za cijelu Hrvatsku. Želio je reći da je moderni Zagreb oblikovan u Vlaškoj 5 – objašnjava jedan intimni poznavatelj slobodnih zidara, i danas aktivan član loža. Dodaje kako je Szabo bio slobodni zidar.
Srce lože slobodnih zidara
Vrata se konačno otvaraju i otkrivaju prolaz koji vodi u manje dvorište s cvjetnjakom. U okolnim zgradama žive ljudi. Ravno ispred nas nalazi se današnja ostava koja skriva zazidani tajni prolaz koji je koristio Maksimilijan Vrhovac, jedan od najvažnijih članova lože Prudentia. Postao je član kada je imao 21 godinu i prolazio kroz formativne godine koje su ostavile neizbrisiv trag na njegovo buduće djelovanje. U loži Prudentia bio je zamjenik starješine i govornik s tajnim imenom Publicola.
Godinama kasnije postao je jedna od najistaknutijih osoba pretpreporodne Hrvatske, poznat po golemu znanju, raznolikoj djelatnosti i neiscrpnoj energiji. Osnovao je tiskaru, otvorio knjižnicu, zauzimao se za jedinstveni narodni jezik, bio je preteča i oslonac hrvatskom ilirizmu. Ne postoji tadašnja instucija kojoj nije pomagao. Iza njega je stao i slobodoumni Janko Drašković, također slobodni zidar.
Bliže glavnom ulazu iza kovanih vrata nalazi se ulaz u katakombe koje su činile prostorije lože. Otvaramo vrata i odmah primjećujemo kako je konfiguracija prostora tipična za lože slobodnih zidara koje se inače sastoje od barem tri prostorije. Pogled iz predsoblja ulijevo otkriva podrum sa svodom koji se dijeli na jednu manju i jednu veću prostoriju.
Manja je služila za administraciju a veća za objede. U njoj su se braća družila. Uz jelo, razonodu i društvene igre oblikovala su se mišljenja i stavovi za djelovanje izvan lože.
Još uvijek stojimo u predsoblju i ispred nas nalazi se ulaz u takozvanu mračnu komoru koja je i dan – danas ukrašena freskama koje se protežu cijelim prostorom koji ima oblik trokuta. U desnom kutu, nalazi se kamena klupa dovoljno velika da na nju mogu sjesti dvije odrasle osobe.
Mračna komora bio je prostor u kojem su novi regruti morali u meditaciji provesti neko vrijeme kako bi razmislili o svojoj odluci o stupanju u redove slobodnih zidara. Freske na zidovima danas su u izuzetno lošem stanju.
Posljednji put očuvane ih je fotografirao Gjuro Szabo 1941. godine u pokušaju da ih sačuva od zaborava i možebitnog uništenja. Szabo tvrdi kako freske predstavljaju razvoj ljudskog života prema načelima slobodnog zidarstva. Danas je vidljiv majmun koji sjedi na palmi, te siluete koje prikazuju poslovne radnika, inženjera, crkvenjaka i ostalih sastavnica društva. Baš te 1941. godine počeli su progoni slobodnih zidara i devastacija loža pa je sudbina freski bila upitna.
Uloga Milana Bandića
Ipak, preživjele su i gradonačelnik Milan Bandić koristi ih kao argument kojim grad Zagreb 20. svibnja 2013. godine preuzima skrbništvo nad objektom temeljem Rješenja o imenovanju privremenog skrbnika (UP/I-612-08/13-14/1).
U obrazloženju stoji: “Zidne slike u zapadnom dijelu zgrade, u prostoru nekadašnje masonske lože, također su izložene propadanju te je radi njihova očuvanja nužno provesti konzervatorsko-restauratorska istraživanja i nakon toga pristupiti njihovoj restauraciji.”
Desno od ulaza u mračnu komoru su još jedna dvokrilna metalna vrata. To je ulaz u hram, središte svake lože. Ostaci kamenog pijedestala oko kojeg su stajala dva stupa s ugraviranim slovima “J” i “B”, simbola Solomonova hrama, jasno su vidljivi.
Unutar hrama, tamno je, vlažno i mračno. Ne ostaje puno osim praznog prostora ispunjenog mirisom fekalija i ustajalog zraka. Od hrama više nema ništa. Prostorija je kasnije služila kao radionica, a prednji dio kao pivnica.
U tih 13 godina koliko je loža Prudentia bila aktivna kroz dokumente i razgovore s relevantnim sugovornicima otkrivamo kako je članstvo djelovalo u skladu s tzv. Draškovićevom opservacijom.
U praksi, bio je to set smjernica temeljen na bratskoj ljubavi među ljudima koje su članovi Prudentie uveli kao načelo djelovanja. Članovi nisu bili samo plemići i časnici nego i obični ljudi, građani, svećenici, učitelji, glazbenici i sluge. U opservaciji stoji kako “Svaki slobodni zidar nikada ne smije zaboraviti interes svoje zemlje, unapređivati njeno opće stanje i nastojati da pravda uvijek pobijedi.”
Pobjeda pravde?
Ideja da se postojeće lože udruže u samostalno tijelo, neovisno o drugim velikim ložama svoj početak bilježi na generalnoj skupštini u Brezovici 1775. godine. Te su godine hrvatske lože proglasile neovisnost od ugarskih tako što su utemeljile veliku ložu Hrvatske.
Na skupštini su sudjelovale četiri lože: glinska L’Amitié de Guerre, zagrebačka Prudentia, varaždinska L’Union Parfaite – Libertas i loža iz Križevaca. Na čelu je bio prvi veliki meštar, grof Ivan VIII. Drašković.
Među pravilima Draškovićeva sustava ističu se obveze prema Bogu, domovini i bližnjima. Aktivno sudjelovanje slobodnih zidara u društvenom životu bilo je usmjereno na poboljšanje života pojedinaca i društva razvijanjem svijesti o potrebnim promjenama.
Smjernice djelovanja obrazlažu se članovima različitih zanimanja, pa je tako dužnost vojnika- -dobrovoljca čuvanje domovine; državnih namještenika, unaprjeđenje seljaštva, poljoprivrede, stočarstva, povećanje radne snage; odvjetnici i novinari trebaju ocijeniti valjanost nacionalnog ustava i potrebe za njegovim mijenjanjem. Ranije spomenute freske u Vlaškoj 5 pokazuju baš te elemente djelovanja slobodnih zidara.
U svrhu upoznavanja s tekućim problemima, i na drugim područjima morala su se održavati i predavanja o različitim pitanjima. Posebna je pozornost bila usmjerena na ideju ravnopravnosti među ljudima te se ističe da moć i bogatstvo manjine dovode do siromaštva i podčinjenosti ostalih, pa se članovi pozivaju na pomaganje potrebitih.
To su jasne odredbe propisane Draškovićevom opservacijom koju je morao prihvatiti i Maksimilijan Vrhovac kada je postajao članom zagrebačke lože Prudentia. Imajući u vidu visoke funkcije govornika i zamjenika starješine, Vrhovac ih je zasigurno morao i provoditi.
U sklopu Draškovićeve opservancije velika se važnost pridavala tajnosti. Tako se Glavna skupština svih loža održavala jednom godišnje a pozivi su bili napisani stilom koji nezidari ne mogu razumjeti. Mjesta sastajanja loža uvijek su bila različita a većina uobičajenih slobodnozidarskih znamenja je ukinuta. Komunikacija je bila strogo šifrirana a zapisnici do danas nisu pronađeni. Možda baš u tome treba tražiti razloge zašto se o djelovanju tih loža toliko malo zna.
Tajno djelovanje
Tajnovitost rada loža veća od uobičajene nije bila bez praktičnih razloga. Habsburški vladar Josip II želio je polako smanjiti prosvjetiteljski utjecaj i političku moć slobodnih zidara koji su u samo nekoliko desetljeća svog djelovanja u monarhiji počeli voditi vlastitu politiku, a najviše su utjecali na reformu školstva, sudstva i procvat kulture.
Tako 11. prosinca 1785. godine Josip II stavlja lože u Monarhiji pod izravni nadzor te ograničava njihovo djelovanje. Po novim propisima sastanci su se morali najaviti gradskoj vlasti. Jednom u tromjesečju vlastima se morao poslati ažurirani popis članova.
Mnogi slobodni zidari nisu željeli da se njihova imena dostavljaju državnim vlastima, pa su istupali iz slobodnozidarskih organizacija. Broj loža i članova počeo je opadati.
Nema sačuvanih podataka da su pojedine lože nastavile s radom u tajnosti. O zagrebačkoj loži Prudentia zna se da je nastavila s radom pod novim imenom “Mudrost”. Na njezinom pečatu vidljivi su temeljni simboli slobodnog zidarstva – kutnik, šestar, čekić, zidarska žlica, ljudska lubanja i zmija. Pečat prikazuje žensku figuru zagledanu u zrcalo, a geslo lože jest: “Mudrost je veća od sudbine.” Posljednji put se spominje 1786. godine kada dolazi pod okrilje Velike lože Ugarske.
Vrhovčeva aktivnost u slobodnozidarskim krugovima tada naizgled prestaje, otprilike u isto vrijeme kada je imenovan za zagrebačkog biskupa. S teškim optužbama drugih svećenika »da je izdajnik domovine, čovjek bez ikakve religije i slobodoumnik (libertinus)« suočio se odmah. Dovodilo ga se u vezu s ugarskim jakobinacem i slobodnim zidarom Ignjatom Martinovićem koji je smatrao da se položaj Ugarske i Hrvatske može riješiti samo revolucijom. Njegovi su planovi razotkriveni i on je 1794. uhićen, a 22. svibnja 1795. i smaknut na Krvavoj poljani kraj Pešte.
Istraga i ostavština
Tijekom istrage pojavilo se ime Maksimilijana Vrhovca kao jednog od onih koji su bili upućeni u Martinovićeve planove. Pri ovome treba naglasiti kako je tajno ime Maksimilijana Vrhovca u loži Prudentia bilo Publicola, što je ime koji je nosio jedan od četvorice aristokrata koji su uzrokovali pad monarhije i proglašenje rimske republike.
Suočen s optužbama, Vrhovac je došao u Beč kako bi se obranio od napada, a za njega se zauzeo i slobodni zidar grof Zinzendorf. Daljnja istraga nije dala nikakvih rezultata, pa je Vrhovac uskoro oslobođen optužbi.
Zbog spriječene urote Car Josip II 1795. godine zabranjuje slobodno zidarstvo u Habsburškoj Monarhiji što označava kraj javnog djelovanja prve generacije loža.
Ipak, ideje i razmjena mišljenja koja je postojala kako u loži Prudentia tako i u drugim ložama prve generacije predstavlja ostavštinu koja je sadržana u kasnijem djelovanju Maksimilijana Vrhovca koja je bila obilježena promicanjem duhovnog i intelektualnog napretka pojedinca, pozitivnim djelovanjem na okolinu i promicanjem humanističkih vrijednosti na širem društvenom području.
Vodeći se tim načelima Vrhovac je ostao slobodnim zidarom do kraja života. Njegovi doprinosi na području crkvenog, kulturnog, gospodarskog i društvenog djelovanja u kombinaciji sa znatnim resursima kojima je raspolagao položili su zametak budućeg razvoja.
Konačni trag pronalazimo i na pomalo neobičnom mjestu, zastoru Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku koji je napravljen 1995 . godine po nacrtu glasovitog slikara i slobodnog zidara Bele Csikosa Sesije iz 1916. godine.
Bolji pogled otkriva namjerno postavljeni, svojevrsni spomenik slobodnim zidarima. Prepun simbola i alegorija, prikazuje domaće i strane članove loža. Među njima i dobro poznata imena zagrebačke lože Prudentia, Ivana Draškovića i Maksimilijana Vrhovca.
Vrata lože Prudentia ponovo se zatvaraju, mrak ponovo obuzima ono malo danjeg svijetla koje je na nekoliko sati obasjalo ložu. Čuje se škljocaj lokota na kovanim vratima.
– Želja mi je bila da u toj zgradi bude muzej slobodnih zidara, što sam i predložio Milanu Bandiću no ništa se nije dogodilo – rekao je odvjetnik Marijan Hanžeković djelatnicima ureda za Blaga i misterije koji su s njime još za života razgovarali o slobodnim zidarima.
U sljedećem nastavku, čitajte o tihom ratu koji zadnjih 70 godina bjesni ovih prostorima. Rat je to do istrebljenja u kojoj slobodni zidari predstavljaju samo jednu stranu.
Izvori
MAKSIMILIJAN VRHOVAC I SLOBODNO ZIDARSTVO U 18. STOLJEĆU Josipa DRAGIČEVIĆ, Zagreb
STARI ZAGREB: Gjuro Szabo
Vlastite bilješke i razgovori
Terensko istraživanje
Državni arhiv RH / Deklasificirana građa
Arhiv grada Zagreba
Ostavština osječke slobodnozidarske lože budnost – izložba
Ministarstvo državne imovine
Gradski ured za imovinsko – pravne poslove, Zagreb
