U biblioteci franjevačkog samostana koji se nalazi uz drevnu crkvu Gospe od Poljuda u Splitu pronađeno je trideset knjiga čiji je vlasnik, kako se ispostavilo, bio Marko Marulić, hrvatski književnik, kršćanski humanist i otac hrvatske književnosti koji je živio prije više od pet stoljeća.
Prema informacijama koje je objavio Franjevački samostan Uznesenja Marijina, riječ je o djelima iz privatne knjižnice Marka Marulića koja su tiskana do 1520. godine i njihov broj još nije konačan.
Riječ je o klasičnoj, patrističkoj i renesansnoj teološkoj literaturi, koju je Marulić vlastoručno, ponekad i vrlo iscrpno, komentirao, podcrtavao, pratio bilješkama (marginalia), te svojim slikarskim minijaturama ukrašavao. Svesci uključuju nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, pa čak i knjige o medicini.
Od ranije, bilo je poznato kako je Marko Marulić samostanu na oporučno ostavio nekoliko knjiga iz svoje biblioteke koja su vremenom ostala zaboravljena budući da je knjižnica kasnije bila klasificirana po veličini knjiga, starim knjigama, kodeksima i novim izdanjima. Smatralo se kako je riječ o tri knjige (Compendium Bibliae, Biblia cam Nicolao de Lyra i Homelie Origenes) no ispostavilo se kako ih je najmanje trideset.
Zaboravljeni svesci
Tijekom predstavljanja koje je vodio fra Bernardin Škunca, pojašnjeno je kako je sistematizacija knjižne građe počela nedavno te kako je Marulićeve latinske komentare na knjigama pronašao i identificirao Zvonko Pandžić, njemački profesor i hrvatski istraživač humanizma i renesanse iz Würzburga.
Pandžić je objasnio kako su knjige identificirane prema vlastoručnom rukopisu kojim je uz tekstove vodio različite bilješke kojih je u nekim svescima i više od tisuću. Osim bilješki, Marulić je po knjigama znao i crtati.
Pandžić opisuje kako je na strancima zaboravljenih svezaka pronašao brojne rukom crtane ukrase i zasad, dva veća crteža od kojih jedan predstavlja skicu zvonika crkve Sv. Dujma, za koji je Marulić oporučno ostavio novac, te prikaz turskog ratnika s turbanom, bradom, karakterističnim hlačama i sabljom.
Samostanska je knjižnica znamenita po velikom broju sačuvanih inkunabula: tu ih je registrirano čak 26. U njoj su i brojna stanja izdanja hrvatskih pisaca, među kojima i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine.
Marko Marulić rođen je 8. kolovoza 1450. u splitskoj plemićkoj obitelji. Nakon školovanja u humanističkoj školi pretpostavlja se kako je obrazovanje nastavio u Italiji. Osim što se cijelog života bavio pisanjem, u Splitu je obavljao komunalne dužnosti egzaminatora, suca i izvršitelja oporuka.
Povremeno je trgovao i putovao u Mletke i Rim te pomogao je hrvatskim knezovima koji su ratovali s Turcima. Tako u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti.
Bavio se slikarstvom, arheologijom te je proučavao povijest Splita i Solina te razne crkvene spise. Većinu svojih djela pisao je na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome jeziku.
U svojim latinskim djelima potpisuje se kao “Marcus Marulus Spalatensis” ili “Marcus Marulus Delmata”, a u hrvatskim kao “Marko Pečenić”. Po općem sudu najvažniji je hrvatski pisac 15. i 16. stoljeća čije se djelovanje u novije vrijeme kao istaknut predstavnik europskoga kršćanskoga humanizma i renesansne epike. prepoznaje i izvan hrvatskih granica.
