Drveće je oduvijek bilo moćni simbol života, smrti i obnavljanja, a određene vrste smatrane su svetima. Povezuje se s plodnošću, znanjem, zaštitom i stvaranjem.
Drvo je jedan od drevnih simbola koji označava život kozmosa, njegovu postojanost, rast, širenje, plodnost i regeneraciju, neiscrpan život i besmrtnost, kretanje prema gore. Drvo je povezano s drugim simbolima, poput ljestava ili planine, koji znače općenitu vezu između tri svijeta (podzemni svijet ili pakao, zemlja i raj) koja su označena trima dijelovima drveta: korijenom, deblom i lišćem.
Pojedini narodi štovali su određene vrste. Keltima je svet bio hrast, no štovali su i drugo drveće, pogotovo tisu, lješnjak, oskorušu i jabuku. Skandinavci su posebno štovali jasen, na području Njemačke štovana je lipa, a smokva u Indiji i Rimu.
Uz vjerovanje u životinje i promjene godišnjih doba, Slaveni su u svojim vjerovanjima izrazito isticali drveće. U najstarijem slavenskom sloju stablo svijeta je iva ili rakita, potom hrast ili dub, a u najmlađem bor ili jela. Jabuku se smatralo sretnom vrstom drveta kod Slavena pa tako i kod Hrvata. Postoje i vrste u koje udara ili ne udara grom, nesretno drveće i ono koje se sadi na grob, a to su primarno čempres, šljiva, jorgovan, jasmin, loza i breskva te bor, jela, orah, lipa, trešnja, breza, kruška, murva i hrast.
Običaj sađenja drveta na grob bio je raširen među svim južnim Slavenima što se objašnjavalo time da se pokojniku trebala osigurati sjena, da se veže pokojnikova duša ili, ako je u pitanju voćka, da bi pokojnik imao hranu.
Drvo života
Gornji dio slavenskog mitskog stabla obično je imao zlatnu granu i pripadao je nebeskom svijetu, gromovniku Perunu, bogu groma i munje koji u obličju ptice, najčešće orla, sjedi na najvišim granama.
Deblo simbolizira zemaljski svijet i pripadalo je narodu, a podzemni dio – korijenje, pripalo je božanstvu podzemlja. Iz podzemlja izvire voda, a dolje, u vodi, mjesto je bogu podzemnog svijeta Velesu kojega osim uz seljake i stoku, vezujemo i uz bolest i smrt.
Prema mitu Velesovi ljudi su kraj bora oduzeli Gromovniku sina i odveli ga u zemlju mrtvih. Stoga ako se želi imati muško potomstvo ne smije se saditi bor jer će, nakon što preraste kuću, netko iz nje umrijeti. O tome svjedoče zapisane narodne izreke: Ko bor posadi neće potomstva imat! Bor vriž kuće, gazda iz kuće,! Cimpres je velika nesreća u avliji!
Običaji brodskog Posavlja
Do Prvoga svjetskog rata u selima brodskog Posavlja postojao je običaj nošenja grane okićene ručnicima i tkanim maramama (na pogrebu djevojke), koji su se stavljali na drveni križ. Ako je osoba bila mlađa bilo je i više ručnika.
U slučaju da je pokojnik bila djevojka ili mladić, a znalo se za koga će se udati/ ženiti, odabranik je na pogrebu nosio hrastovu granu okićenu maramom. Grana je kasnije zamijenjena bijelim jastučićem s cvjetnim vijencem. Drvo je simbol mladosti i života pa se nošenje grane može shvatiti kao simbol i dio obreda prijelaza u vječni život i pobjede nad smrti.
Stiliziranu i jednostavnu interpretaciju motiva Drva života pronalazimo u obliku dvostruke spirale, česte na arheološkoj keramici te tradicijskim tekstilnim rukotvorinama. Na vezenim prekrivačima (krpanim ponjavama), koje su specifičnost brodskog kraja, spirala je imala ulogu zaštititi mladi par od pogleda zlih očiju. Taj je motiv bio je važan osobito ženama, jer im je osiguravao plodnost i pomagao im pri rađanju. Motivi vezeni raznobojnom vunom, kod mladog bračnog para trebali su potaknuti plodnost, sreću ili ih zaštititi od uroka.
Kao religiozni motiv, spirala je poznata još od prapovijesti dok je oblik dvostruke spirale, jedan od najčešćih motiva koji se javljaju kod Ilira. Uklesana na nadgrobni spomenik, osiguravala je pokojniku sretan život u drugom svijetu te je trebala zaštititi grob od oskvrnuća. Spirala se povezuje sa zagrobnim životom pokojnika i njegovim uskrsnućem.
Simbolika križa
Križ je u kršćanskoj ikonografiji često identificiran s drvom, odnosno s osi svijeta koju simbolizira oblik drveta. Simbol osi svijeta je pradavan i označava i središnju točku kozmosa. Na najprimitivnijoj simboličkoj razini postoji Drvo života i Drvo smrti, a u kasnijim stadijima kozmičko drvo i drvo spoznaje dobra i zla, no posljednja dva su samo dva različita prikaza iste ideje.
U biblijskom raju smještena su dva drveta, Drvo života i Drvo spoznaje dobra i zla. Drvo života, jednom otkriveno, može donijeti besmrtnost, no nije ga lako otkriti. Sakriveno je poput trave besmrtnosti za kojom Gilgameš traga na dnu mora ili ga čuvaju čudovišta poput zlatnih jabuka Hesperida.
Kult drveta
Kult drveta prilagodio se kršćanstvu oblikom križa, koji se kao sjećanje na umrlog, stavljao na grob. Zanimljivo je što se preko raznih ukrasa i stilizacija moglo razaznati radi li se o sjećanju na mušku ili žensku osobu. Ženski križ u brodskom Posavlju pokriven je od vrha, pa na svaku stranu, daščicama, kao što su žene pokrivale glavu. Drvene križeve nakon godinu dana obično su zamjenjivali kameni.
…u nekih se selih može poznati po križu gde muško a gde žensko leži ukopano. Ženski je križ od pole do sverha na sve strane tanji i testerom narezan. U drugih je mestih muški križ kao da je na njega puška i sablja prikovana i da tude junak leži, a ženski je pokriven kao i žene što glavu pokrivaju… Na mestih su opet svi križevi bili muški i ženski pokriti. Opet drugde su nizki, a drugde i preko fat visoki, kako je naime gde adet.
