Pretražujući dostupne podatke o povijesti mlinova na području Baške, istraživanje me dovelo do samostana sv. Kuzme i Damjana u Zaroku u Baški. Upravo pored njega se nalazio jedan od najstarijih mlinova na području Baške. Danas je tamo plaža, javno kupalište. Većina posjetitelja koja se ljeti kupa i sunča na Veloj plaži zasigurno nema pojma što se nekada nalazilo u njihovoj neposrednoj blizini. Tomu bi se moglo doskočiti jednostavnim postavljanjem informacijske ploče s podacima i pričom o samostanu, ali i označavanjem područja nekadašnjeg samostana kao povijesnog lokaliteta.
Za točno lociranje samostana, obratio sam se za pomoć arheologu Ranku Starcu, koji mi je objasnio gdje se točno samostan nalazio. Tako mi je napisao: “Samostan svetih Kuzme i Damjana bio je u Zaroku, uz plažu. Dvadesetak metara od mora, pri kraju plaže, gdje završava kamp, preko potoka, gdje počinju privatne kuće i apartmani. Uz zapadnu i jugozapadnu granicu kampa.” Uputio sam se na točnu lokaciju da osobno vidim područje na kojemu se samostan nalazio.
Ponekad je poprilično teško pronaći neki novi “svježi” podatak o lokalitetu od interesa, poglavito ako su lokaliteti još nedovoljno istraženi i zapravo nepoznati široj javnosti. Tako informacije pronalazim posvuda, pa čak i na društvenim mrežama. Gospodin Dragan Joksimović iz Baške je na svojem Facebook profilu objavio zanimljiv tekst i fotografiju o samostanu.
Uz priloženu fotografiju, Dragan Joksimović je objavio i zanimljiv tekst od dr. V. Dorčić, kojega prenosim u cijelosti.
Zapadno od Baške pod samom gorskom kosom Baga nalazi se kraj nazvan “Zarok”. Naziv je protumačen, jer dolazi od staroslav. riječi “zareći” u značenju “zabraniti”. Dakle predstavlja pravni pojam “zabrana”. Očito je da je tu nekada bila zabranjena sječa šume ili ispaša, a izraz će nam biti još razumljiviji ako znademo da se tu nekada nalazio gostinjac i samostan Sv. Kuzme i Damjana. Taj je dakle predio pripadao samostanu i tu je bila zabranjena upotreba zemljišta osobama izvan samostana, pa će nam onda značenje izraza “Zarok” biti potpuno shvatljivo. Hospicij i samostan sv. Kuzme i Damjana bio je osnovan darovnicom posljednjeg krčkog kneza Ivana VII. Frankopana g. 1455. a pripadao je Pavlinima, te je vrijedio kao podružnica pavlinskog samostana sv. Spasa u Senju. Premda se taj hospicij i samostan u Baški poslije pada otoka Krka pod Veneciju (1480.) nalazio na mletačkom teritoriju, ipak je bio ukinut za vrijeme cara Josipa II. (1748.) jer je bila ukinuta njegova matica u Senju. O tom hospiciju i samostanu imademo bilješku u Arhivu Hrvatske u Zagrebu u spisu »Pohod samostanima u istarskoj pokrajini«, od o. Jakova Ivankovića, provincijala Istre i Vinodola, iz g. 1637. Tu se spominju pavlinski samostani Sv. Petra u šumi, Bl. Djevice Marije u Klani, sv. Elizabete u Motovunu u Istri, sv. Nikole u Senju. O našem hospiciju i samostanu sv. Kuzme i Damjana u Baški ova bilješka veli: Hospicij sv. Kuzme i Damjana na otoku Krku u Baški na mletačkom području obdarili su knezovi Frankopani, jer su njegov matični samostan Sv. Spasa koji je nekoć cvao u Senju opustošili Turci, koji su provalili do Senja, dok na otoke nisu dolazili. Samostan u Baški imao je malo zemlje, a mletački su gospodari istiskivali vanredne namete od samostana »protiv volje i nakane pobožnih osnivača«. U to doba (1637.) stajao je na čelu gostinjca o. Nikola Vlahović.
Toliko znademo o gostinjcu i samostanu u Zaroku u Baški. Treba istaći da se pisac ovih redaka iz doba svoga djetinjstva (1906.-1912.) još sjeća portala crkve tog samostana u Zaroku, dok je ostala građevina bila srušena i pojedini dijelovi zidova upotrebljeni od gazde Marka Mihalića za stočarski stan. Gornji dio portala srušio se negdje za vrijeme Prvog svjetskog rata, a kuće koje su u novije vrijeme tu sagrađene raznijele su posljednje ostatke kamene građe nekadašnjeg gostinjca i samostana. Osim zemljišta “Zarok” sjeća nas samostana sv. Kuzme i Damjana tamošnji predio pod nazivom “Sv. Kuzme”.
