U vrijeme dok je budući rimski car August još nosio ime Gaj Julije Cezar Oktavijan, poveo je 35. godine prije Krista svoje legije na istočnu obalu Jadrana i pristao u Senju.
Njegov je cilj bio konačno pokoriti Japode, pleme koje je s Rimljanima od 171. Godine prije Krista u više navrata ratovalo i koje je prostor današnje Like, Gorskog kotara, Korduna i zapadnog Pounja nazivalo svojim.
Za razliku od ratobornih Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira, Japodi su se bavili poljoprivredom, rudarstvom i metalurgijom no Rimljani su ih stalno optuživali za pljačke i napade kako bi isprovocirali Casus belli, odnosno razlog za objavu rata.
Rimljanima su japodski rudnici metala trebali za proizvodnju oružja, i kako bi kroz japodske doline probili ceste za dalja osvajanja Panonije i srednje Europe.
Rimski povjesničar Apijan bilježio je vojni pohod i opisuje kako su se Rimljani nakon iskrcavanja uputili preko planinskog masiva prema današnjem Josipdolu. U njegovoj blizini na šumovitom brdu, na dva brežuljka koji se danas nazivaju Velika i Mala Viničica stajao je glavni grad Japoda, Metulum.
Žestoko ga je branilo oko tri japodskih tisuće ratnika i opsada je bila teška i mukotrpna. Zahvaljujući ponajprije vještini opsadnog ratovanja koja je tada bila bez premca, Rimljani su naposljetku s vanjske strane bedema podigli nasip i potisnuli branitelje s prvog bedema. No, drugi bedem nisu uspijevali prevladati ni uz pomoć nasipa, ljestava i mostova.
Da ohrabri vojnike, Oktavijan je osobno poveo juriš i prvi se popeo na ljestve koje su pod teretom vojnika pukle a Oktavijan i njegovi suborci pali na zemlju.
Pri padu je Oktavijan teško ozlijedio desnu nogu i obje ruke, ali je i ranjen nastavio predvoditi napad. Vidjevši da su se namjerili na odlučnog i upornog protivnika, Japodi su pristali na primirje i pregovore.
Dogovoreno je da se rimska vojska smjesti na jedno uzvišenje unutar grada na kojem će imati svoj tabor. No Rimljani su po ulasku unutar gradskih zidina zatražili od Japoda da se bezuvjetno predaju. Uvidjevši da su prevareni, Japodi su se odlučili na očajnički otpor do smrti.
Žene i djeca su se zatvorili u građevinama, a muškarci su krenuli u posljednji napad. Kako se rimska vojska već utvrdila na višem brdu, lako su nadvladati japodski juriš. Uvidjevši da je poraz neminovan, branitelji su zapalili kuće u kojima su bile žene s djecom kako ne bi živi pali u ruke Rimljanima i postali njihovi robovi.
Cijelo stanovništvo Metuluma tako je nestalo je u plamenu ili u borbi, a grad je razoren i pretvoren u zgarište.
Po osvajanju Metuluma, rimskoj vlasti pokorili su se i preostali Japodi, a njihova je zemlja postala dijelom rimske provincije Ilirika.
Oktavijan je proglašen rimskim carem 27. godine prije nove ere i na čelu carstva ostat će 41 godinu. Sudbina Metuluma odjeknula je pak u čitavom Rimskom carstvu i neodoljivo podsjeća na sudbinu Masade gdje su branitelji radije počinili samoubojstvo nego se predali Rimljanima.
Nakon toga, car je izmjenjivao cara, desetljeća su se pretvorila u stotine godina, i Metalum je ostao izgubljen u povijesti. Sve do trenutka dok nisu počela arheološka istraživanja pod vodstvom dr.sc. Borisa Olujića s katedre za staru povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
