Revolucionarna klima koja je zavladala na kraju osamnaestog stoljeća dovodi do dugotrajne zabrane rada masonerije u Habsburškoj monarhiji, koja se carskim dekretom uvedena 1795. godine, nakon uhićenja i ispitivanja hrvatskog književnika, znanstvenika filozofa Ignjata Martinovića.
Uloga i agenda Ignjata, punim imenom Ignacia Dominika Martinovića, obavijena je velom misterije, ali je i ključna za razumijevanje društvene uloge masonstva na kraju osamnaestog stoljeća. Bio je pripadnik franjevačkog reda, ali se pod utjecajem ideja Francuske revolucije od 1791. javno deklarira kao ateist. Profesor je filozofije i matematike na sveučilištu u Pešti, a fizike na Akademiju u Lavovu, te prvi dekan Filozofskog fakulteta u Lavovu (Lembergu). U znanosti je bio pod utjecajem Newtonove i Boškovićeve teorije. Bavio se problemima mikrometra, visinom atmosfere, dugom, frakcijskom destilacijom nafte, zračnom sisaljkom za kemijske pokuse. Autor je i mnogih izuma (stroj za rezanje duhana). Prvi je među hrvatskim franjevcima sustavno naučavao Boškovićevu teoriju silâ u njezinu izvornom obliku.
Pod utjecajem revolucionarnog jakobinstva, biva istovremeno članom masonerije, iluminata i rozenkrojcerskih organizacija, te u Beču osniva dva tajna politička društva, koja se zalažu za uspostavu federativne republike na području Ugarskih zemalja.
Kako bi se održao na površini kaotičnih događanja, istovremeno vodi više tajnih društava, te isporučuje izvještaje za suprotstavljene službe. Njegov je bliski prijatelj i konfident zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec.
Prema navodima masonologa, Martinović još od 1791. radi za Bečku policiju. Špijunira mađarsko plemstvo ali i revolucionarne konspiratore. Čini se da je bio trostruki agent, Iluminata, Masona i ćelija revolucionara u Austriji – održavao je kontakte sa Jakobincima u Parizu, ali i onih u Mađarskoj. Osniva svoje tajno Udruženje Reformatora koje je bilo pod zaštitom Jakobinaca Mađarske, te također tajnu asocijaciju pod nazivom Udruženje Slobode i Jednakosti.
Početak revolucije
Prva udruga je imala tendenciju političkog i revolucionalnog karaktera. Drugo udruga se bavila socijalnim pitanjem i revoltom. Zapravo je radio protiv dvora u Beču, iako je bio pod zaštitom Leopolda II. Prije uhićenja, u svoje organizacije je primio gotovo 300 članova koji su pripadali raznim tajnim i manje tajnim društvima. ‘U tim vremenima zakulisnih radnji bilo je mnogo agenata provokatora – a i sam Martinović je, čini se, bio jedan od njih’, piše suvremeni masonolog Bojan Timotijević.
Što je zapravo poznato o Iluminatima, tajnom društvu koje je na današnji dan osnovano u Bavarskoj
Hapšenje znanstvenika i revolucionara Ignaca je poticao poznati Iluminat, Joseph Vincenz Degen Ritter von Elsenau. Degen je radio za vladu Francisa II, iako je i Martinović podržavao novog imperatora.
Martinović je uhićen 23. srpnja 1794. godine, a pogubljen zajedno sa četvoricom suradnika 20. svibnja iste godine. Nakon što je priveden, svojim krvnicima je dao različite informacije i dezinformacije, mnoge od kojih su bile čista fikcija. Biskup Vrhovac se spašava time što je na vrijeme uništio svoju dokumentaciju, a od većih problema brojne hrvatske masone spašava također osumnjičeni Josip Kralj, koji samoubojstvom nosi svoje i tuđe tajne u smrt. Prije smrti napisao je kraću poruku kojom tumači razloge svoga čina: “Slobodan sam živio, pa radije kao slobodan umirem, nego da ma i jedan sat budem okovan u lance.”
Sve to 1867. godine masonerija u Habsburškom dijelu austrougarske time postaje ilegalna, dok se snažno razvija u Dalmaciji, Lici i Kvarneru tijekom postojanja ‘Ilirskih provincija’ Napoleona Bonaparte, kad je pripadnost francuskim i talijanskim masonskim ložama bio i znak ‘podobnosti’ odnosno potpore novoj vlasti. Sa porazom Bonaparte, i te su lože naravno zabranjene.
I u ovoj povijesnoj epizodi – početku i suzbijanju društvene revolucije u Habsburškim zemljama – Hrvati nemaju ulogu marioneta, nego glavnu, nažalost i tragičnu ulogu, kroz kontroverzno djelovanje i smrt Ignaca Martinovića koje određuje položaj masonstva kroz nekoliko generacija.
Događaji u Habsburškoj monarhiji i Ilirskim provincijama utječu i na šire stanje masonerije u Europi: utemeljuje se oštra podjela na ‘englesku’ i ‘kontinentalnu’ masoneriju. ‘Engleska’ je unificirana u suglasju sa vlašću Britanske imperije, te se bavi humanitarnim i prosvjetiteljskim radom, dok je ‘kontinentalna’ heterodoksna i utopljena u revolucionarna i prevratnička događanja
