Tajnoviti sastanci,pozivi pisani nevidljivom tintom, urotnički razgovori daleko od pogleda o zabranjenoj temi: novoj, budućoj državi prestali su uhićenjem zavjerenika i njihovim smaknućem na krvavoj poljani u Pešti. Oni koji su preživjeli, pobjegli su i pravili se kako se cijela stvar uopće nije dogodila.
Danas se taj događaj naziva krajem Jakobinske urote, neuspjele revolucije koja je po uzoru na onu znatno poznatiju, Francusku, trebala biti provedena na području tadašnje Austro – ugarske. U romanu Republikanci obradila ga je i Marija Jurić Zagorka. Fabula romana prati i događaje koji su se odigravali poslije urote, u doba dolaska nekih hrvatskih krajeva pod Napoleonovu vlast. Kroz cijeli roman provlače se brojne ideje koje je iznijela francuska revolucija i postrevolucionarno doba Napoleonove vladavine.
Fragmenti prošlosti
No, zbog požara bečkog arhiva 1927. godine, stvarni događaj danas poznajemo samo kroz fragmente koje je gotovo nemoguće pravilno rastumačiti, no jedno je sigurno.
Jakobinska urota predstavlja najraniji svestrano pripremljeni pokušaj, da se u našim zemljama početkom devedesetih godina osamnaestog stoljeća provede buržoasko-demokratska revolucija u cilju socijalnog i nacionalnog oslobođenja svih naroda Habsburškog carstva.
Najpoznatiji akter revolucije bio je Ignjat Martinović, znanstvenik, filozof, jakobinski revolucionar i hrvatski književnik iz Mađarske. Bio je pripadnik franjevačkog reda i potom svjetovni svećenik. Zaređen je u Iloku 1772. godine. No, od 1791. se pod utjecajem ideja Francuske revolucije počinje baviti politikom i javno deklarira kao ateist.
Ideje francuske revolucije bile su različite od svih prijašnjih revolucija i baš zato je bila jako opasna za apsolutističke monarhije koje su u to vrijeme vladale Europom. Bila je nešto posve radikalno i iz današnjeg kuta gledišta ona označava epohu slobode od feudalnog pritiska i nepravednosti, ukidanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi. Na tom tragu djelovao je i Martinović.
Tako je u spisu Status Regni Hungariae iz 1792. godine razradio plan o reformi ustava, zalažući se za dvodomni sustav, uklanjanje klera iz svih svjetovnih službi, sekularizaciju crkvenih imanja i izjednačavanje prava svih ljudi bez razlika u vjeri i narodnosti. Njegovo političko djelovanje popraćeno je brojim kontroverzama i nejasnoćama, posebno veze s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem.
Naime, Martinović je bio slobodni zidar i preko postojeće mreže organizirane po ložama počeo je širiti svoje ideje. Jedno od glavnih nalazišta gdje su teme revolucije bile sve popularnije bilo je u loži slobodnih zidara Prudentia koje je djelovala na adresi Vlaška 5 u Zagrebu i čije su ostatke istraživači Blaga & misterije nedavno obišli i ekskluzivno snimili.
Upravo u toj loži, vodili su se razgovori između Maksimilijana Vrhovca i Ignjata Martinovića pa se bez puno ustezanja može reći kako je Hrvatsko krilo revolucije planirano u Zagrebu.
Širenje revolucije
Uskoro su se počele nazirati konture revolucionarnog pokreta koji je, od Beča do Novoga Sada, obuhvatio sve glavnije tadašnje političke centre, a njegove tajne organizacije bile su naročito razgranate u Ugarskoj, Hrvatskoj i Vojvodini, tako da je u Martinovićevoj zavjeri sudjelovao znatan broj Hrvata i Srba.
S druge strane, Bečki dvor nakon neuspješne cenzure vijesti o tome da se Francuska revolucija uopće dogodila mijenja strategiju pa javno govori plemstvu kako Revolucija, vulkan paklenih sila, ne napada samo kralja i plemstvo, nego i svećenstvo, vjeru i stari poredak, odnosno sve dobro “koje je Bog ostavio na zemlji.” Od 1793. tisak je podvrgnut oštroj cenzuri, kao i djelatnost tajnih društava.
No, Ignjat Đurđević u Beču je 1974. godine organizirao dva tajna politička društva (Društvo reformatora i Društvo slobode i jednakosti), uhićen je kao jakobinac i osuđen na smrt. Smaknut je 20. svibnja 1795. na Krvavoj poljani u Pešti. Osim njega smaknut je i Josip Hajnóczy, Ivan Lacković i drugi, pod optužbama da su htjeli “sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku”. Organizator hrvatskih jakobinaca Josip Kralj izgubio je život.
Tijekom istrage pojavilo se ime Maksimilijana Vrhovca kao jednog od onih koji su bili upućeni u Martinovićeve planove. Pri ovome treba naglasiti kako je tajno ime Maksimilijana Vrhovca u loži Prudentia bilo Publicola, što je ime koji je nosio jedan od četvorice aristokrata koji su uzrokovali pad monarhije i proglašenje rimske republike.
Suočen s optužbama, Vrhovac je došao u Beč kako bi se obranio od napada, a za njega se zauzeo i slobodni zidar grof Zinzendorf. Daljnja istraga nije dala nikakvih rezultata, pa je Vrhovac uskoro oslobođen optužbi. Slobodno zidarstvo bilo je zabranjeno u čitavoj Austriji i Ugarskoj.
Urotu su uskoro zameli ratovi i dolazak Napoleona.
