Potkraj 16. stoljeća Hrvatska je svedena na ostatke ostataka. Ono što je preživjelo stalna Osmanlijska pustošenja i ofenzive koje su komad po komad uzimale teritorij Hrvatskog kraljevstva uglavnom je zbijeno oko Zagreba. Njegov pad u turske ruke značio bi konačan kraj.
Turci 1592. osvajaju Bihać i čini se kako će svaki čas doći vijest o pokretu Osmanlija na Zagreb. Pritisnut neposrednom opasnošću, Hrvatski Sabor donosi Odluku o sveopćem zemaljskom ustanku (insurekciji).
U obranu domovine postavljeno je sve raspoloživo. Kad ban uputi poziv, u rat moraju poći svi plemići hrvatskog kraljevstva osobno, sve duhovne osobe, građani i kmetovi. Tko nije mogao nositi oružje, morao je pomagati kako je znao i umio.
Zagreb se posljednjih desetljeća 16. stoljeća ubrzano utvrđuje. Zidine postaju više i jače. Kopa se još bunara. Kaptol i Gradec pripremaju se na opsadu. Prva linija rata protiv Turaka je blizu. Prvi Osmanlije pod Zagrebom su se pojavili 1469. godine. Strah i oskudica u međuvremenu su ispraznili Zagreb. Oni koji su ostali polja su obrađivali noću i to samo ona u vidokrugu utvrda. Turopolje je česta meta pustošenja. Mraclin kod Velike Gorice sravnan je sa zemljom.
Današnji Zagreb je postao posljednje veće mjesto prije prvih linija. Gradec i Kaptol prepuni su plaćenika, vitezova, avanturista, bandita i plemića željnih dokazivanja. Sintagmu “antemurale christinaitis” kojom je 12. prosinca 1519. Papa Leon X. opisao Hrvatsku Europa je čula i na predziđe kršćanstva pohitali su brojni.
Među njima je i jedan laki konjanik, vitez čije se ime gubi u vremenu. Mlad i vješt, vjerojatno je bio dio neke od ophodnja ili izvidnice koja bi prije veće bitke formirale konjičke odrede koji su bili raspoređeni na sama krila.
Živio je opasno i vojne tegobe teško da su ga zaobišle. No, plaća je bila dobra i slava stečena na prvoj liniji mogla mu je donijeti velike nagrade. Za junaštvo u boju, dobivale su se titule, moć i posjedi. Povijest mu ime ne bilježi pa je sveden na naziv “Pokojnik iz groba 74.”
Otkriće njegovog kostura u parku Grič iznenadilo je arheologe koji su od 2003. do 2017. godine provodili istraživanja i otkrili ukupno 225 grobova. Neki su pokojnici bili umotani u tkaninu, a neki položeni u drveni lijes. Tada je utvrđeno kako je vrlo malo grobova bilo oštećeno naknadnim ukopavanjem pa su arheolozi zaključili kako je groblje bilo obilježeno nadgrobnim spomenicima.
Zaključeno je također, kako je groblje nastalo oko 1473. godine kada je Papa Siksto dopustio dominikancima da se iz podgrađa Kaptola presele na Gradec i tamo otvore samostan s grobljem.
Ukopi su trajali sve do 1620. godine kada je izvan gradskih zidina otvoreno Jurjevsko groblje. Dominikanci su samostan napustili 1788. godine i bilo je za pretpostaviti kako će na toj lokaciji zbog atraktivnosti biti izgrađeno nešto drugo, no to se nije dogodilo.
Iz poštovanja prema mrtvima, na području bivšeg groblja više se nije gradilo. Park Grič danas je uređen kao arheološki park i šetalište omeđeno stazama, cvijetnjacima i tablama koje pričaju priču o povijesti Gradeca. Kada su istraživanja započela, otvorena je prava vremenska kapsula koja govori o monumentalnosti zidina starog Gradeca, palači Anžuvinaca i samostanu oko kojeg je nastalo groblje.
Dio te vremenske kapsule je i misterij groba 74 u kojem je otkriven kostur mlađeg muškarca koji je bio pokopan s velikom količinom kovanica. Potjecale su iz Saske, Baden-Württemberga, Alzasa, Tirola, Brabanta i Lotaringija i bilo ih je toliko puno da su arheolozi zaključi kako nije moguće da je pokojnik bio stanovnik Gradeca, u ono vrijeme jako osiromašenog. Drugim riječima, bio je prebogat da bi se uklopio.
Sumnja je pala na plaćeničke čete s područja Rimsko – njemačkog carstva koje su redovito popunjavale vojne postrojbe za borbu protiv Osmanlija. Nakon antropološkog istraživanja i analize količine novaca, arheolozi su zaključi kako je vjerojatno riječ o pokojnikovoj plaći s kojim je na koncu i ukopan.
Što se pokojniku dogodilo i kako se zvao, nije poznato. Možda je bio plemić i vitez, možda je teški oklop zamijenio za lakši pa je služio kao laki konjanik. No svakako je bio ratnik koji je spletom okolnosti život završio na Gradecu, mjestu s kojeg se kretalo na prve linije, mjestu u koje su se vraćali ranjenici.
Kako je umro također nije poznato, možda je ranjen u borbi, a možda je njegova smrt posljednica pijane kavge u nekoj od krčmi. Poznato je samo kako nije opljačkan, te kako je u trenutku smrti bio bogat.
Spušten u grob u odori i sa svime što je posjedovao, ukopan je na groblju Grič gdje su njegovi ostaci čekali otkriće arheologa koje vraća u vrijeme kada se Zagreb spremao na opsadu.
