Hrvatski je medijski prostor u zadnje tri godine saturiran negativnim tekstovima o fenomenu slobodnog zidarstva, ili kolokvijalno rečeno – masonstva. Većina tekstova dolaze iz sudske kronike – praćenja tzv. ‘masonskog skandala’ koji je zavladao hrvatskom javnošću u siječnju i veljači 2020. godine, a čiji odjeci traju sve do danas.
Medijski, ali i društveni tretman tog događaja doveo je slobodno zidarstvo u hrvatskoj javnosti u poziciju asimetričnu sa onom u bilo kojoj državi Europske unije, pa čak i istočne Europe i tzv. ‘Ruskog svijeta’ – gdje je masonstvo uobičajen, pa čak i dosadan dio društvene matrice, praćen u kontekstu tradicionalizma i hobija starije generacije građana.
Povijesno, slobodno zidarstvo je samo još jedna od ‘bratovština’, udruženja uglavnom ali ne i ekskluzivno muških građana, sa početcima u ranom srednjem vijeku. Bratovštine su društveno-vjerske ili staleško-stručne udruge vjernika. U srednjem vijeku, bratovštine su se organizirale prema staležu, dok su u novije vrijeme imale zadaću promicanja posebnih pobožnosti. Bratovštine su se razlikovale od cehova, koji su bili strukovne udruge, jer su okupljale pojedince sličnog ili istog društvenog položaja. Osnovna zadaća bratovština je njegovanje pobožnosti, dobrotvornosti i socijalne zaštite članova, a ponekad se brinu i za hospitale, crkve i sl. Prvi povijesni tragovi o bratovštinama datiraju iz 9. stoljeća, a snažniji polet doživjele su s pojavom franjevačkog i dominikanskog reda u 13. stoljeću, posebice u Italiji.
Prve bratovštine
U Hrvatskoj se prve bratovštine spominju u Zadru u 11. i 12. stoljeću, a od 13. stoljeća nastaju mnoge bratovštine u jadranskim gradovima i unutrašnjosti. Među najstarijim bratovštinama su bičevalačke bratovštine, koje su zbog svojih sklonosti pretjerivanju u 15. stoljeću nestale zbog crkvenih zabrana. Bratovštine su u Hrvatskoj imale iznimno kulturno značenje jer su u njihovu okrilju nastajale najstarije književnosti na narodnom jeziku, kao i pučke svečanosti i pobožnosti, iz kojih su se razvile laude, dijaloške pjesme, obredne igre i crkvene drama. U 19. stoljeću, bratovštine su se transformirale u društvene udruge i bratovštine s pobožnosti.
Shemu organizacije bratovština slijedi i rana masonerija u Europi i Hrvatskoj u 18-tom stoljeću. Riječ je o udrugama u koje se primaju muškarci na dobrom glasu, članovi Crkve, koji imaju jasan položaj u društvu, a zbog humanitarnih ciljeva, međusobnog pomaganja i daljnje društvene afirmacije. Suprotno uobičajenom uvjerenju ‘teoretičara zavjere’ da je slobodno zidarstvo od samog početka anticrkveno i antikršćanski usmjereno, najstariji pouzdani kodeks slobodnih zidara – tzv. Andersonova konstitucija – izričito propisuje kako kandidat za prijem u masoneriju mora biti praktični vjernik, a u središtu masonske dvorane nalazi se Biblija, na kojoj su šestar i ravnalo kao poveznica sa svijetom cehovskih udruženja graditelja.
Mitološka povijest
Mitološka povijest masonstva postavlja korijene te organizacije u pradavnu prošlost, u vrijeme biblijskog Hebrejskog vladara Salomona, koji je za izgradnju svoga hrama unajmio usluge ‘sina udovice’, majstora graditelja Hirama Abifa, potomka miješanog braka metalurga iz feničkog grada Tira i žene iz židovskog plemena Naftalijevaca. Hiram – kao kralj kraljevstva Tira (tada u Fenikiji, a danas u modernoj državi Libanon), spominje se u Drugoj knjizi o Samuelu 5,11 i Prvoj knjizi o Kraljevima 5,1-10 da je poslao građevinski materijal i ljude za prvu izgradnju Hrama u Jeruzalemu. U Prvoj knjizi o Kraljevima 7,13–14 Hiram je opisan kao sin udovice iz Naftalijevskog plemena i tirskog ljevača bronce kojeg je Salomon pozvao da izlije brončani namještaj i okićene ukrase za novi hram. Druga knjiga Ljetopisa 12,13–14 odnosi se na službeni zahtjev jeruzalemskog kralja Salomona kralju Hiramu I. od Tira za radnicima i materijalom za izgradnju novog hrama. Kralj Hiram (naveden kao Huram u Ljetopisu) odgovara: “Stoga ti šaljem čovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija (sin žene od Danovih kćeri, a otac mu je bio čovjek iz Tira) koji je vješt obrađivati zlato, srebro, broncu, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubičasti baršun, bez i karmezin, vješt je rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On će raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca.”
Prema romantičnom shvaćanju Masonstva, Hiram je bio nasljednik drevne tradicije koja dolazi iz vremena prije velike katastrofe – biblijskog i babilonskog ‘potopa’, kao posrednik drevnih znanja i tehnologije, među njima i legendarnog Salomonovog ‘sjekača kamena’, tehnološkog ili mističnog artefakta uz pomoć kojeg su blokovi za Hram u Jeruzalemu tajanstveno formirani i uklopljeni, zaobilazeći grube građevinske metode.
Prvi tragovi
U dokumentima istraženoj povijesti, prvi se pouzdan trag o slobodnom zidarstvu pronalazi u ranom osamnaestom stoljeću – kada je renesansa već proizvela transofrmaciju europskog društva, a tradicionalnu ulogu plemstva i svećenstva kao pokretača društvenih kretanja preuzima – građanstvo. Ti se ambiciozni građani u Engleskoj i Njemačkoj sastaju po – gostionicama, i tamo formiraju svojevrsne bratovštine sa ceremonijalnim kodeksom primanja, sastanka, napredovanja i djelovanja – masonske lože. U isto to vrijeme, slobodno zidarstvo se pojavljuje na Hrvatskim prostorima, ali ne među malobrojnim građanima, već među vojnicima i plemstvom koje teži osamostaljenju. (nastavlja se)
Piše: Vladimir Milinović
