Kada papa Inocent IV. 1254. godine odobrava uporabu glagoljice i staroslavenskog jezika u bogoslužju u hrvatskim krajevima, glagoljica je u uporabi bila već barem tri stoljeća. Danas pak, postoji barem četrdesetak teorija o tome što glagoljica zapravo jest, nudeći odgovore na misteriju koja prati pismo koje po obliku riječi nije ni slično nekom drugom povijesnom pismu.
Glagoljica je obilježila hrvatsko srednjovjekovlje i danas se smatra hrvatskom kulturnom baštinom. Premda je latinica najstarije pismo na hrvatskom prostoru i ono s kojim su se Hrvati po dolasku odmah susreli, prve su hrvatske riječi bile uklesane u kamen glagoljicom.
Smatra se kako se ona proširila najvjerojatnije već u desetom stoljeću dolaskom Ćirilova brata Metoda. Za mnoge se hrvatske tekstove pisane ćirilicom i latinicom pokazalo da su bili prepisani s glagoljičnih matica,a glagoljica je zaslužna za veliki dio sačuvane hrvatskim jezikom pisane kulture.
Bila je pismo liturgijskih knjiga, bilježene su pjesme, legende i romani, pisani zakoni i pisma, poput onih u obiteljima Zrinskih i Frankopana. Bila je i pismo pouke, nauke i zabave. Vremenom je istisnuta od strane latinice, no nije zaboravljena.
Kako su godine prolazile, glagoljica se još uvijek istražuje i budući da znanstvene teorije vrijede sve dok ih netko ne opovrgne, ona se ne može jednoznačno odrediti niti se može odrediti najtočnija teorija o postanku.
Teorije o nastanku
Tako neke od teorija smatraju da je bizantski redovnik iz Soluna zvan Ćirl nadahnuće za glagoljicu pronašao u jeziku makedonskih Slavena iz okolice Soluna. Teorija govori kako je Ćiril glagoljicu stvorio po uzoru na grčko kurzivno pismo iz 9. stoljeća i druge starije jezične sustave poput koptskog, hazarskog, sirijskog, gruzijskog i armenskog kojih je Ćiril zbog visokog stupnja obrazovanja bio svjestan.
Druge se pak, teorije bave idejom kako je glagoljica izvorno pismo, prepuno tajnih simbola koji su poznavatelju motiva trebali olakšati snalaženju. Godine 1939. primijećeno je kako glagoljica počinje križem.
Ključ u rozeti?
Vođen tom idejom, jezikoslovac Georg Černohvostov ustvrdio je kako Ćirill nije želio koristiti druge sustave pisanja nego je ključ glagoljice postavio u nekoliko krščanskih motiva poput križa, simbola spasenja i Isusa Krista, kruga koji simbolizira božansko jedinstvo i savršenstvo te trokuta koji znači Sveto Trojstvo.
Bugarski istraživač Petar Ilčev ključni je element pronašao u crtici koja rotira pod kutom od 90 stupnjeva, a rjeđe i pod kutom od 45 stupnjeva te katkad završava kružićem, ključnim elementom oble glagoljice koji se u tolikoj mjeri ne pojavljuje ni u jednom drugom pismu.
Drugi istraživač , Vasil Dmitrov Jončev je opisao kružnicu i podijelio je na osam dijelova pokušavajući upisati sva glagoljska slova unutar te mreže. Unutar rozete podijeljene na osam dijelova, Jončev je uspostavio i linijski sustav od pet linija i četiri polja koja presijecaju rozetu.
Tu mrežu naziva figurata modulom, a Marica Čunčić ju naziva rozetom. Neka druga znanstvena istraživanja potvrđuju njegovu tezu. Unutar rozete i linijskog sustava mogu se upisati sva glagoljična slova.
Danas među paleografima postoji visok stupanj suglasnosti, utemeljen na motrenju grafičke strukture pisma (tektonika pisma, simetrija, orijentacija, razvoj unutar slovne mreže), da je glagoljica zasebno i autorsko pismo, djelo Ćirila.
No, postoje i teorije koje pretpostavljaju kako glagoljica nije rezultat djelovanja Svete Braće Čirila i Metoda nego da su Slaveni i prije njih imali u uporabi neko pismo iz kojeg se razvila glagoljica. Neki tvrde da se glagoljica širila na osnovi djelovanja Metodovih učenika i postavljaju još jedno pitanje koje trenutno ostaje bez odgovora:zašto su Hrvati punih dvjesto godina čekali da im Ćiril i Metod stvore novo pismo, kada su na kršćanstvo počeli prelaziti u sedmom i osmom stoljeću?
